Ideja za obilazak najpoznatijih francuskih i svjetskih vinskih regija postojala je odavno. Pitanje je samo bilo bilo Bordeaux ili Burgundija. Bordeaux  je Francuska pokrajina na zapadu iz koje dolazi velika većina najpoznatijih svjetskih vina. Burgundija je, pak, istočna pokrajina, poznata po osebujnim vinima i hrani, puno tradicionalnija sa vrlo specifičnim i čvrstim karakterima, kako vina tako i ljudi. Motiv je bio razumljiv: vino i hrana. Znajući da neću pogriješiti ni u kom slučaju, nakon silnih razgovora i skupljanja savjeta, odlučujuće je bilo nagovaranje poznanika Dimitrija Brečevića, vinara rođenog u Francuskoj, od oca Istrijana i majke Francuskinje. Njegovi razlozi bili su, ukratko, pošteniji pristup obradi vinograda, velika raznovrsnost i karakternost vina te poštovanje prirode i  gotovo nikakav utjecaj izvan regije na proces proizvodnje, a čime se Bordeaux ne može pohvaliti. Dakle, ipak Burgundija.

Zoran Sobol skijaški je trener koji je radio s Anom Jelušić. Veliki je poznavatelj, pasionirani ljubitelj i kolekcionar vrhunskih vina

Nakon dvodnevnog boravka u Loussani produžili smo za Beaune, grad vina sa 22 000 stanovnika, turistički centar Burgundije, koji godišnje posjeti milijun i pol turista. Pola od njih su stranci između 35 i 50 godina, uglavnom iz SAD-a, Japana i Velike Britanije. Inače Burgundija je francuska pokrajina blizu granice sa Švicarskom na istoku, na sjeveru se proteže do Auxerra, na zapadu do Neversa te na jugu do Macona. Što se tiče grožđa i vina evo nekoliko podataka - vinogradi se protežu na 230 km preko brda i dolina što obuhvaća 28 320 hektara gdje se proizvodi Appelations d Origine Controlee (AOC) vina, otprilike 202 milijuna boca svake godine.

Burgundija od 1855 godine ima jedinstvenu klasifikaciju kvalitete vina u četiri grupe. Prvo Appelation GRAND CRU koje ima 1,4 %, APP PREMIERS CRU sa 10,2%, APP VILLAGES sa 37.3 % i APP REGIONALES kojih ima 51.1 %. U Burgundiji je 69% bijelog grožđa i 31 % crnog, a prevladavaju dvije prestižne sorte - bijelo CHARDONNAY 49% i crveno PINOT NOIR 35%.

Sama Burgundija se dijeli na 5 regija; Chablis et Grand Auxerre, Cote de Nuits, Cote de Beaune, Cote Chalonnaise te Maconnais, a te se regije protežu sa sjevera ka jugu. Već negdje prošle zime rezervirao sam smještaj u Beaunneu, dvije noći te Maconu. Obilazak je počeo u Marsannayu, nedaleko od Dijona. Tu počinje vrlo uska cesta koja prolazi kroz najpoznatije Grand Cru i Premiere Cru vinograde ili pokraj njih, idealno za bicikl ako vam se ne žuri, iako preporučujem laganu vožnju autom zbog mogućnosti kupnje vina i kušanja. Taj gornji dio za mene je bio i najzanimljiviji pošto sam preferirao crveno vino, i to nešto jačeg tijela.

Zemlja najboljeg Pinot Noira

Upravo Gevrey-Chambertin idealno je mjesto za jak pinot noire. To je malo mjesto s nekoliko podruma gdje možete kupiti vino, a moram upozoriti na to da je u većinu podruma nemoguće ući, osim možda najavljeno i u velikim grupama, što je shvatljivo jer zbog velikog interesa individualnih turista ljudi ne bi stigli obavljati svakodnevne poslove u vinogradu. Tu smo kupili nešto vina u podrumu Philippea Leclerca. Pinot noir u tom podrumu je od 20 do150 eura po butelji, vrlo je snažnog tijela i podložan za odležavanje i više od 20 godina, naravno ovisno o cijeni.

Moram upozoriti na to da uopće nije lako kupovati, pogotovo za nekoga tko je tamo prvi put. Naime tu je tek jedna sorta crnog pinota, puno različitih vinara, a ne možete sve probati (negdje i ništa), pa kupujete na slijepo, po osjećaju i prema cijeni koju si možete priuštiti. Odlično je to što lošeg vina zapravo i nema, pa što god kupite nećete biti razočarani. Naravno, iznimka su oni koji bolje poznaju taj kraj i raspolažu većom količinom novca. Tada je sve puno jednostavnije.

U samom Beauneu ima jedna izuzetno dobro organizirana kušaonica, gdje za 15 eura možete probati deset vina, od čega su tri Premiere Cru. Ponuda se često mijenja pa se to zaista isplati, a lako ju je i pronaći jer se nalazi u samom centru.

Iz Gevreya, gdje se nalazi i izvrstan restoran Chez Guy, put vodi kroz beskrajne vinograde do Grand Cru, najpoznatijih vinograda Burgundije i Francuske, a vjerojatno i cijelog svijeta. Tu je malo mjesto Vosne - Romanee gdje su smještena dva vinograda iz kojih dolaze najskuplja vina svijeta. Najbolje je ostaviti automobil u centru pa malo protegnuti noge i krenuti pješice.  

Već nakon desetak minuta šetnje stiže se do čuvenog Romanne - Conti vinograda gdje se isključivo bio  proizvodnjom na 1,8 hektara, proizvodi najskuplje svjetsko vino, pinot noire, čija je cijena od 10 000 eura za butelju, naviše, ovisi o godini berbe. Zemlja se obrađuje konjima i plugom, nikakva kemija tu nije u igri, a zaštita i tretiranje obavljaju se raznim čajevima i drugim prirodnim tvarima.

Nedaleko od ovog vinograda jednako je poznat položaj La Tasche, koji se proteže na nešto većoj površini. Cijena za butelju ovdje je između 2500 i 5000 eura, pa - živjeli. Osobno sam probao skoro sva najskuplja vina, ali ovim se ne mogu pohvaliti. Zanimljivo je da u sanduk nikada ne ide samo Romanee - Conti, nego se pakira 6 različitih boca sa ovih GC vinograda, znaci jedna butelja Romanee - Conti, jedan La Tasche itd. Možda se pitate tko kupuje tako skupa vina, ali bez brige, sve je prodano a premiere, znači unaprijed.

Cesta zvana Route des Grand Crus vodi dalje do Nuits-Saint-Georges, gradića s brojnim podrumima i dvorcima koji su uglavnom zatvoreni za individualne turističke posjete pa ih nema potrebe navoditi, a putnik će prepoznati imena chateaua iz svijeta vrhunskih vina - Pomard, Marsany, Rossignol, itd. Poslijepodne sam otišao na prije spomenutu degustaciju u Beaune, koji je središte regije Cote de Beaune, ali i cijele vinske Burgundije. Taj stari gradić okružen je zidinama, pun je turista, suvenirnica, podruma, kafića i, naravno, sjajnih restorana. Na relativno malom prostoru postoji više od 300 mjesta gdje je moguće nešto prezalogajiti. No o hrani nešto kasnije.

Drugo jutro nastavili smo po Route des Grands Crus po Cote de Beaune, vinskoj regiji koja se nastavlja na opisanoj Cote de Nuits. Okolica Beaunea podijeljena na pinot noir, sjeverni dio (Valnay, Pommard, Ladaix) i južnije gdje počinje carstvo chardonnaya (Corton, Meursault, Puligny-Montrachet, Chassagne-Montrachet).

Putujući kroz te slavne vinograde, stali smo gotovo u svakome mjestašcu, nešto vina probali, a nešto i kupili, divili se dvorcima koji su uređeni kao iz bajke. To su uglavnom građevine iz 17 i 18 stoljeća, ali ima i dosta starijih. Gradići i sela kroz koja smo prolazili iznimno su čisti i uredni, što inače i nije glavno obilježje Francuske. Još to jutro pokupili smo stvari iz malog jeftinog hotela u Beauneu (120 eura za dvije noći i dvije osobe, rezervirano preko interneta), te kroz Cote de Beaune, zatim Cote Chalonnaise preko Givryja ušli u Maconnais, posljednju, najjužniju pokrajinu Burgundije.

Sve je to zemlja chardonnaya, a što smo južnije, to se u crvenom grožđu događa zamjena pinot noira u gamay. To nije jedina promjena jer ovdje je negdje i granica između sjeverne i južne Francuske, a osjeti se i u zraku jer se tu već pomalo osjeća miris Mediterana. Ovdje, u Maconnaisu smo proveli sljedeća dva dana krstareći vinogradima i predivnom prirodom, popeli se na Roche de Solutre, 493 metara visoku stijenu s koje puca izvanredan pogled i nezaobilazna je atrakcija u ovom kraju.

Tko se zatekne u ovom kraju treba posjetiti Fuisse (ondje sam probao i kupio nekoliko izvrsnih chardonnaya za relativno malo novca). Općenito, kako idete južnije, vino postaje drugačije, raznovrsnije, ne bolje, ali su nevjerojatne razlike između dva polja smještena blizu jedno drugome i to daje izvrsnu širinu. Naravno, sjevernije su uglavnom Grand Cru vinogradi, pa su cijene vina prema jugu primjerenije našoj ekonomskoj situaciji i platežnoj moći.

Posljednji dan ostao nam je beaujolais s nepreglednim vinogradima, podijeljen u 12 djelova: Brouilly, Chenas, Chiroubles, Cote de Broully, Fleurie, Julienas, najbolji Morgon, Moulin a Vent, Regnie, Saint-Amour, Beaujolais Villages i Beaujolais. Ovaj dio je pomalo zanemaren kada se spominje Burgundija, ponajprije zbog nešto slabije kvalitete, što možda zvuči pregrubo, ali konkurencija je strašna i to je naprosto tako. Međutim, posvećenost gožđu ondje je iznimna, a i gastronomska ponuda među ponajboljima je u Burgundiji.

Što se jede i po kojim cijenama

Svaku smo večer jeli vani. Kad dođete ovdje u gastronomski raj, sve drugo bilo bi besmisleno. U Beauneu toplo preporučujem restoran Caves Madeleine, za koji stol obavezno treba rezervirati nekoliko dana ranije. Dok smo jeli, barem je 30 ljudi bezuspješno pokušalo ući bez rezervacije. Čini mi se i da su restorani izvan gradskih zidina bolji od onih u samom središtu.

Ipak, nije baš sve idealno. Svi restorani otvoreni su tek od 12 do 14 sati, te od 19 do 21 sati, vrlo je rijetko drugačije. Procedura kod naručivanja je takva da kod svakog stola donesu veliku ploču sa menijem, uglavnom četiri predjela i četiri glavna jela. Ne znate li francusk,i ništa vi tu ne razumijete, uglavnom tek naslućujete, ali mi smo jeli izvrsno, zaista izvrsno!

Odluke gdje jesti nisu lake jer nemate pojma što je što, a izbor je ogroman. Uglavnom se vodite osjećajem i komentarima na TripAdvisoru ili sličnim stranicama, odnosno iskustvima drugih. Večere smo plaćali od 110 do 170 eura, s bocom vina do 50 eura. Muško četveročlano društvo može množiti sa pet. Prekratko radno vrijeme restorana, neće vam dopustiti da se previše razigrate. Mi smo uglavnom jeli tri jela, jedno predjelo i dva glavna ili obratno. Specijalitet su puževi i burgonjski gulaš, ali mi smo to zaobišli i prepuštali se nepoznatom, srećom - uspješno. Vinske karte su, razumljivo, savršene, a kreću se od 20 eura sve do nekoliko tisuća po butelji pa birajte.