sseull.jpg

U Seul se ne ide po ljeti. Svatko tko može iz njega tada pobjegne, jer je klima naprosto očajna. Vruće je, stravično sparno i gotovo neprekidno lijeva kiša. Uz sve to je, naravno, i zagađeno pa i kad je vedro svo vrijeme umjesto plavog neba vidiš sivi svod. No, zato postoji “comfort food” da se osjećaš bolje kad je vani kiša. U Koreji je to pajeon - sve što se može zamisliti umoče u smjesu jaja, brašna i mladog luka i prže u ulju. Zovu to i palačinkama, ali to nema nikakve veze s našom verzijom palačinki.

Korejci jedu pajeon i piju makgeolli (mliječno bijelo korejsko vino od riže) kad je vani kiša. Kažu da prodaja pajeona vrtoglavo skoči kad je vani koma vrijeme. Uvjerili smo se u to jedne kišne nedjelje. Oblaci su ležali nad gradom od jutra, kiša je padala neprestano kao da nikada neće stati, a u blizini hotela, u ulici Dongdaemun-gu, je sudbinom ili pukom ludom srećom (kako vam drago) bio najslavniji market baš za pajeon.

Pajeon, kao na izložbi
Pajeon, kao na izložbi
U sedam sati navečer usred srpnja, koji je više ličio na najgori dan u studenom, nije bilo niti jednog jedinog mjesta za sjesti. Lonci su se pušili, graja je bila zaglušujuća, miris u zraku po prženju, a sve onako mokro i vlažno. Ali šta je tu je - kad smo već tu, navalimo!

Princip je takav da izabereš što želiš - mahom su to morski plodovi - hobotnica, lignje, riba, pa onda povrće u sto kombinacija i nekakve kobasice i hrenovke. Sve je lijepo već unaprijed sprženo, a onda ti to sve što odabereš iz tvoje košarice ponovo lijepo pofrigaju u dubokom ulju. Red je po kišnom danu ogroman i jedva nalazimo dva mjesta kraj trojice glasnih Korejaca. Bingo!

Nikako nam ne mogu dopustiti da čekamo samo tako - na suho. Nude nam soju, tradicionalno meko žestoko alkoholno piće nalik vodki, pa onda i makgeolli, a kad ništa od toga ne želimo zovu konobaricu i naručuju nam pivo. Korejci znaju da toliko pržene hrane ne ide bez bar malo alkohola.

Ne razumijemo se apsolutno ništa, ali divno ljubazni i informatički obrazovani kakvi jesu, odmah vade mobitele i prevode sve s korejskog na hrvatski. Što i dalje zvuči tako da se ništa ne razumijemo, ali veza je tu. Jako se sviđamo jedni drugima. Kišni dan i nije tako loš kad imaš frendove s kojima možeš popiti pivu.

Pajeon je, razumije se, prilično masan, ali onako prekrasno masnjikav da te sve obuzme toplina, a meni su bili favorit ogromni krakovi hobotnice koje umačeš u slani soja sos i jedeš uz kimchi, ukiseljene klice soje i nekakav tofu u slanoj vodi. Prema nekim istraživanjima, kad se poveća vlaga u zraku, padne šećer u krvi i ljudski organizam žudi za hranom koja ima bijelog brašna u sebi kako bi šećer ponovo narastao. Valjda je u tome tajna neodoljive privlačnosti pajeona.

Kraljevstvo pržene hrane za dobro raspoloženje
Kraljevstvo pržene hrane za dobro raspoloženje
Makgeolli, koji ima samo šest posto alkohola, sadrži proteine i vitamin B kao i puno serotonina koji podiže apetit i raspoloženje. Zato su svi sretni kad ga piju na kišni dan! Svakakva objašnjena postoje u Koreji zašto je važno i dobro jesti pajeon i svako je apsolutno genijalno. Uglavnom, to naprosto treba isprobati!

Hobotnica je inače nevjerojatno popularna u Južnoj Koreji i može se naći doslovno na svakom koraku, od vrhunskih i skupih restorana do štandova ulične hrane. Kao na primjer u kvartu Myeongdongu poznatom po kozmetici gdje na tisuće cura, ali i dečki svakodnevno kupuje tone krema, tonika i maski za lice. Kad izađu iz dućana čekaju ih štandovi s klopom gdje primjerice krak slasne hobotnice naboden na štapić košta pet dolara, a narezana kriška lubenice prilično impresivnih sedam.

Ima i kobasica i tacosa od škampi i kojekakvih drugih primamljivih čudesa, a baš svaki zalogajčić košta kao suho zlato. Definitivno nije jeftino biti gladan u beauty četvrti!

Nije, uostalom, uopće jeftino biti turist u Seulu za hrvatske pojmove, Koreja je zapravo vrlo skupa zemlja, ali oni su toliko ljubazni i divni da imaš osjećaj kao da si došao na neku drugu planetu gdje postoji samo ljubav. I ako si baš švorc, uvijek možeš popiti finu korejsku pivu Cass iz dućana za dva i pol dolara. Veliku, naravno.