BERLINSKI DNEVNIK, 12. DAN: Kad grad nadmaši samog sebe, a ti tužna sebi mašeš za rastanak

Opširnije...

Ne, 12 dana nije dovoljno za obići Berlin niti si ispuniti sve želje. Jedna stvar se definitivno promijenila: usprkos svim tim grafitima i plakatima za Bad Religion, ne mislim više da je Kreuzberg pankerski kvart

Uoči odlaska morala sam se oprostiti s najdražim mjestima, sve od Karl Wilhelm Kirche do Alexanderplatza. Išla sam na mjesto na koje sam odvalila prvi dan, Rosa Luxemburg Platz, uz Volksbuhne, važno kazalište u kojem nisam bila jer nisu imali ništa na engleskom. Tek sam danas skužila da je na istom tom trgu i sjedište Die Linke, njemačke ultraljevice.  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 11. DAN: Rastanak uz šoping, sjajnog Toma Waitsa i odvratni buncek

Opširnije...

Prije nego odem, odlučila sam vidjeti bivše sjedište SS-a, Topography of Terror, a onda se malo baviti modernom arhitekturom, čitaj dućanima. Nevjerojatno je kakvih zgrada ovdje ima, to je poezija!    

Bivše sjedište SS-a i Gestapa pretvoreno je u impresivan memorijalni blok u blizini Check point Charliea, mislila sam da ću sate tu provesti. No brzo nakon ulaska sam shvatila: ne, dosta! Dosta mi je više muke i patnje, nacizma i logora, idem dalje! Umjesto patnje i razmišljanja o sudbini svijeta, odlučila sam dan posvetiti šopingu, po savjetima iz svog Vodiča. Kaže, svakako na Potsdamer platz. koji me ionako fascinira svojim novim neboderima, fenomenalno mi je to, ta luda moderna arhitektura. Nabasala sam na Alte Potsdamer Strasse i odlučila prvo jesti. to je ugodna malo prometna ulica sa brdom kafića i restorana između staklenih nebodera. Izaberem onaj koji je izgledao najotrcaniji: hvalili su se da serviraju izvornu njemačku kuhinju, s tradicijom od 100 godina, i sa 100 vrste piva. Pa naručim kavu, jasno.  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 6. DAN: Pa tu su skvotovi sterilno čisti, a blještavi centar išaran grafitima

Opširnije...

Golema bivša bolnica Bethanien je skvotirana i sada je kulturni centar. Tu je sve čisto i zabranjeno je pušenje. U Mitteu se, pak, miješaju glamur skupih dućana i grafiti

Već sam jako umorna: deset sati sam spavala!  Prvo sam se prošetala do Bethaniena, bivše bolnice koja je skvotirana i tu je među ostalim prostor za izložbe, predstave, razne udruge i udruženja, bio-vrtlarstvo… Svi zidovi i vrata su totalno izgrafitirani, sve je onako kako malo dijete zamišlja Berlin. Morala sam u zahod i sva u strahu uđem - a ono tamo sve čisto i uredno, i lijepo piše: Verboten! Rauchen Verboten!! Podsjećaju sve pušače da je u kompletnom prostoru Betanije zabranjeno pušenje. Hm…Po kafićima se posvuda puši.   

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 10. DAN: Na što sve moraš paziti u kazalištima i na ulici da ne ispadneš glup

Opširnije...

Prijevod u kazalištu vidljiv je tek od 5. reda pa je glupo kupovati najskuplje prve redove, a kod naručivanja hrane treba imati rječnik ili naučiti unaprijed kako se što zove

Kakav zajeb....Znate onu moju dramatiku s kartama za predstavu koje koštaju 50 eura? E, to je bilo večeras! odem ja sva hepi tamo u Deutsches Theater, imam lijepo sjedalo u drugom redu, „Priče iz Bečke šume“, Odona Von Horvatha. Mislim se kako sam pametna što sam platila najskuplju kartu i sjela napred, tamo gdje najbolje vidim i najviše uživam. DT je kao HNK ali duplo manje i ne toliko kičasto: znači ima sve, i crveni parter i zlatne balkone, ali bez onih cvjetića i listića, anđelčića i trubica. Kao HNK znači da oni u petom redu ne vide više ništa, moraš biti skroz naprijed da nešto vidiš. I sve pet, počinje lijepo, s bečkim valcerom, bla bla....al di je titil? Popizdila sam. Totalno. Da jebo pas Nijemcima, dala sam 50 eura jer su obećali engleski titl, kakav je ovo lažljivi Balkan?!?  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 5 DAN: OK, ja sam turist, omražena vrsta protiv koje se ovdje diže pobuna

Opširnije...

U Kreuzbergu se ne bojiš krađe, ničega. Siromasi ili imaju dovoljnu socijalu, ili se boje deportacije. Jedino preziru turiste jer im i zbog njih rastu najamnine

Sjedim ja u kinu u Kreuzbergu, u alternativnom kinu (cijena totalno nealternativna - 8 eura!!), i gledam pola sata foršpana nekog filma gegen turismus u Kreuzbergu: lokalni stanovnici su totalno popizdili zbog ovakvih poput mene, koji bauljaju oko njih i snimaju sve živo, zakrčuju im ulice i ne daju živit. Kažu da je strava vikendom, a vikend danas počinje! Pametno sam izabrala da dođem u nedjelju i odem u petak, imati ću samo 2 jeziva dana. Za vikend idem na kraj grada, valjda je tamo manje turista.  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 9. DAN: Što sve možeš propustiti ako ti se ne da pročitati turistički vodič

Opširnije...

Toranj s Alexanderplatza i Kaiser Wilhelm crkva su mi super, ali bez vodiča ne bih našla spomenike paljenju knjiga i crvenoj armiji ni doznala kako su nas u školi lagali o paljenju Reichstaga 

Oko svih tih crkava i znamenitosti, zašto to ljude zanima? Ne kužim to. Mene ne zanima skoro ništa napravljeno prije 1900, izuzetak su Branderburška vrata. Jučer sam shvatila da svakako želim vidjeti Neptunovu fontanu: ali zašto, na kojoj je to fotografiji bila da mi se urezala u pamćenje, to ne znam. Ne ne, ne zanimaju me znamenitosti, samo sam fascinirana Branderburger Torom, Reichtagom…   

Apsolutno sam luda za šiljatim TV tornjem s Alexanderplatza, kao u Parizu kad sam pošizila za Ajfelovim tornjem, stalno trčim za njim. Druga mi je omiljena točka Kaiser Wilhelm protestantska crkva, ona polusrušena u savezničkom bombardiranju, koju su ostavili takvom. Još kao klinka pala sam na nju, žestoko me drmala otkako sam je vidjela ne nekoj razglednici. Još kad sam pročitala da je stepenište pored nje bilo omiljeno okupljalište mladih ljevičara...  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 4. DAN: Balkanka se zgraža nad srpom i čekićem oko Checkpoint Charliea

Opširnije...

Na ostacima sjedišta Gestapoa postavljena je izložba Topografija terora, a svuda uokolo teror prodavača ruskih šubara i srpa i čekića
 

Išla sam u Berlinische galerie: nekoliko je busnih stanica od moje kuće u Kreuzbergu, vrlo blizu Checkpointa Charlie. Znači, tu imamo čekpoint Čarli, sa onom poznatom slikom i to, i 30 metara dalje glavnom ulicom je TAZ, kafić Tageszeitunga. Još malo dalje je ogromna staklena zgrada Axel Springera, njemačkog EPH. Namjerno su dio ulice u kojoj je Springer (Bild i brdo drugih šarenih izdanja) nazvali Rudi Dutschke Strasse, jer je Springer vodio kampanju protiv ljevice, zbog čega je na kraju i ubijen Dutschke. Još je luđe da se Rudi Dutschke strasse siječe s Axel Springer avenijom.  

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 8. DAN: Kad ideš na istok, završiš u Vinkovcima ili depresivnom predgrađu

Opširnije...

Berlin nema centar grada, odnosno ima ih nekoliko. Istočna predgrađa su kao drugi svijet, tu caruju depresija, sirotinja i plakati nacističkog NPD-a. Blaženi Kreuzberg

Berlin je baš čudan. Izgleda kao da je izgrađen po mjeri Zida, a ne kao normalan grad. Ne sliči ni na šta što sam prije vidjela, osim što ti sve izgleda nekako blisko i tvoje. Stvar je u tome da nakon osam dana hodanja po tom gradu ja i dalje nemam sliku centra. To je grad bez centra, svi kažu. Ma daj! Okej, bio je jednom grad, onda je srušen u bombardiranju 1945. pa onda pregrađen zidom, i podijeljen na dvoje, tako da se svaki dio zasebno razvijao. I onda je opet ujedinjen! Još uvijek ne shvaćam što je bio centar istočnog Berlina: Alexander platz? Ali tamo nema ničeg! Kao u fenomenalnom doku filmu o ekipi iz istočnog Berlina osamdesetih "Ovo nije Kalifornija", Alexanderplatz je odlična ploha za skejtanje. Samo što danas tamo nemaš ni skejtera.  Osim te Unter der Linden, ti ovdje nemaš doista veliku, važnu ulicu sa velikim starim zgradama. Kao u Parizu, ili Barceloni, ili Petrogradu, di je sve ogromno. Berlin je mali, kao Zagreb, samo što je onda netko taj Zagreb umnožio 10-20 puta, razvukao ga kao tijesto za pitu.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 3. DAN: Kako sam u žaru za umjetnošću zabasala na kraj svijeta

Opširnije...

U izložbi o ratovima na kraju 20. stoljeća ni riječi o Hrvatskoj i Bosni. To me baš puklo! Zgrada Hauptbahnhofa me, naprotiv, oduševila

Jučer je dan bio jako naporan s tim bazanjem po Unter den Linden uzduž i poprijeko, danas neću iz kuće prije podne. Sinoć sam u kazalištu molila boga da ne zaspem, stalno u strahu od međunarodnog skandala. Recimo da padnem sa stolice usred predstave? Ili da zahrčem? Ravno iz prvog reda?  Išla sam na predstavu bez engleskog titla: kobna greška. Yellow Line Juli Zeh, isti tekst koji igra i u Zagrebu ZKM-u. Svejedno, to što sam prepoznavala tu i tamo neku scenu ništa mi nije pomoglo. U jednom trenutku je glavna glumica imala govor na engleskom, i to me toliko oduševilo da sam počela pljeskati, pa su onda i drugi krenuli za mnom. Konačno neki dio koji sam razumila! Njemački mi je na razini cimer fraj. 

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 7. DAN: Nijemci i Turci se ne miješaju ni kad zajedno protestiraju protiv rasizma

Opširnije...

Super je Tempelhof, nešto kao berlinski Jarun, ali bez vode. Šokiralo me što nema dućana s hranom, a tu se i na zajedničkom prosvjedu Turci i Nijemci drže odvojeno

Heej, znate šta mi fali? Da si pofrigam jaja na oko! Tu nema pomoći, uvijek želiš ono što nemaš. I nije stvar da nemam gdje, imam pravo na korištenje kuhinje, ali ja doista ne kužim di se ovdje kupuje hrana. Normalnih dućana nema nigdje, a ono što vidiš, to su dućani za party. Ne samo u Kreuzbergu, posvuda. To su mali dućani s drvenim podom i jednostavnim policama s malo artikala, većinom stvari za tulum: čipsevi, čokolade, i alkohol u ogromnim količinama. Po dućanu se probijaš uz gajbe, uza zid su frižideri. Neku večer sam tek u trećem našla mlijeko, obično mlijeko.   

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 2 DAN: Ruska zastava pred branderburškim vratima, a policija ih samo gleda

Opširnije...

Kada si u centru imaš dojam da u Berlinu nema drugih ljudi osim turista, a kad vidiš policijska vozila misliš da još uvijek postoji DDR

Čitav dan sam bazala gore i dolje, noge mi otpale. Najgore je tako "spontano" istraživati grad, bez pravog plana, gdje te nanese: jako se umoriš, a pitanje je što uopće vidiš. Prošetala sam po Unter den Linden uzduž i poprijeko: sve se kopa, gradi, renovira, na panoima su fotografije kako su zgrade izgledale prije rata a kako 1947. ili 1948. nakon bombardiranja i rata.  

Opširnije...