PRIČA IZ BURGUNDIJE: Kako uživati u domu najboljeg pinot noirea, čudesnih pejzaža i veličanstvene hrane

Detalji

Kategorija: Gastro

Kreirano: Petak, 03 Listopad 2014 18:47

Piše: Zoran Sobol

Ideja za obilazak najpoznatijih francuskih i svjetskih vinskih regija postojala je odavno. Pitanje je samo bilo bilo Bordeaux ili Burgundija. Bordeaux  je Francuska pokrajina na zapadu iz koje dolazi velika većina najpoznatijih svjetskih vina. Burgundija je, pak, istočna pokrajina, poznata po osebujnim vinima i hrani, puno tradicionalnija sa vrlo specifičnim i čvrstim karakterima, kako vina tako i ljudi. Motiv je bio razumljiv: vino i hrana. Znajući da neću pogriješiti ni u kom slučaju, nakon silnih razgovora i skupljanja savjeta, odlučujuće je bilo nagovaranje poznanika Dimitrija Brečevića, vinara rođenog u Francuskoj, od oca Istrijana i majke Francuskinje. Njegovi razlozi bili su, ukratko, pošteniji pristup obradi vinograda, velika raznovrsnost i karakternost vina te poštovanje prirode i  gotovo nikakav utjecaj izvan regije na proces proizvodnje, a čime se Bordeaux ne može pohvaliti. Dakle, ipak Burgundija.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 11. DAN: Socijalisti su na vlasti od 1914., doduše malo su drugačiji od Bandića

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Subota, 13 Rujan 2014 00:09

Piše: Snježana Pavić

Odmah po dolasku na vlast 1919. socijaldemokrati su unatoč krizi i nezaposlenosti izgradili tisuće općinskih stanova koji su i danas u uporabi

Beč je toliko blizu da se osjećam kao doma. Naprosto sam tu i pokušavam shvatiti stvari koje vidim. Sad me već zanimaju i Linz i Salzburg, tamo nikad nisam bila, Graz i Insbruck, tamo sam bila. Ovo doista izgleda kao država bez nezaposlenih, bez pretjerano velike imigracije. ali ja se ipak šećem samo oko centra Beča. Balkanci se tu osjećaju kao doma, na sve strane čuješ naš jezik. Ali službeno ga ne priznaju: u centru ćeš zato naći jelovnike na ruskom, pored engleskoga koji je sveprisutan.  

Bed je bio što sam tek u nekoliko navrata doista uživala: kao recimo jučer, kad sam skužila taj Ypperplatz i tu muziku...stvarno je bilo sve perfektno, i skroz sam se pustila. a onda se u sumrak vratila doma. žao mi je zbog vremena koje sam provela trčeći od muzeja do muzeja, s natečenim nogama i grčem u želucu, znajući da sam u lošem osjećaju, a bez snage da izađem iz njega. Nije stvar u muzejima: neki drugi dan bi jednako tako obilazila muzeje a sve bi bilo kul, bez žurbe, jer bi između dvije točke vozila bajs i onda dugo čitala u parku. Svakako ti svaki gušt na putovanju ubije presing da nešto moraš. Ne moraš! Tek kad prestane to moranje, počinje uživanje.   

Opširnije...

HRVATICA NA PUTU PO AZIJI: Magija počinje tek kad izađeš iz sigurne zone

Detalji

Kategorija: Savjeti

Kreirano: Ponedjeljak, 29 Rujan 2014 00:08

Piše: Nika Bogdanić

Nika je ostavila sve u Zagrebu, sjela na avion i sama otišla u azijsku avanturu koja traje već tri mjeseca. Ovo su njezini savjeti i dojmovi

Koliko puta vam se dogodilo da na radnom mjestu gledate slike egzotičnih otoka, uzbudljivih destinacija i fantastičnih gradova te maštate o putovanjima? Ako ste mislili da si put na Maldive može priuštiti samo Severina, te da je vaša sudbina i dalje sjediti na istom radnom mjestu i sliniti od zavisti na slike šačice Hrvata koji si to mogu i priuštiti, grdno se varate.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 10. DAN: Gdje dredloksi sreću pljeskavice i Balkan znaš da je sirotinja i zabava

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Petak, 12 Rujan 2014 00:41

Piše: Snježana Pavić

Na Trećem čovjeku sam zaspala, na izložbi muških genitalija nisam, a najbolje je bilo u na terasi uz živu svirku na Yppenplatzu, bečkom Kreuzbergu

Sigurno ću gorit u paklu i noćas će puno gladne djece umrijeti, zato što sam ostavila pola tanjura pomfrija, možete li vi to zamisliti? Ja koja svima za stolom pojedem sav pomfri koji ostave? E zamislite luđakinju koja uz bečki u Beču naruči ekstra pomfri! A ovdje ti bečki serviraju na tanjuru za pizzu, i uz to u posebnoj posudici salata od krumpira pomiješana s normalnom salatom. Mora biti odvojeno jer na tanjur ne stane ništa osim mesa. A to sve zato što sam jadna pregladnila.   

Najuzbudljiviji dio dana je bio kad sam išla u kino, gledati Trećeg čovjeka. Čula sam za taj film tj knjigu, ali nikad gledala, a ovdje se stalno prikazuje zato što je snimljen u Beču a izgleda da je film kultni. Dakle, snimljen je 1949. godine. Beč je tada izgledao kao Zagreb ili Prag 70-tih, siromašan i oronulih fasada, uz dosta ruševina. Crno bijeli, snimljen kao remek djelo. No mali je problem što je film na engleskome bez titla, a ima i neku radnju koju ja bogu hvala nisam pohvatala, pa sam eto malo zahrkala. Sav taj bed, rat, ruševine, hrana na točkice i crna burza…Ko ne bi ubio oko! Za 8,5 eura, nije loše, u slatkoj maloj dvorani sa crvenim plišanim stolicama, uz desetak turista. Tu se nisam puno sramila oko hrkanja, nema tog Balkanca koji bi dao te pare za film!  Već je kino slatko: starinsko Burg kino, na samom Ringu, ne možeš promašiti.   

Opširnije...

ČUTURA O SAN FRANCISCU: Što vidjeti i gdje ići za savršen dan u kultnom gradu pop kulture

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Petak, 26 Rujan 2014 00:20

Piše: Zoran Čutura

 Tražeći po cd-ima fotke za tekst koji tek treba nastati naišao sam na sve i svašta - na zaboravljene ljude i događaje, na znane i neznane prolaznike kroz moj život, koji su se u njemu zadržali duže ili kraće. Naišao sam, na kraju krajeva, i na nekog bivšeg sebe samoga, tipa koji se nikad više neće uprizoriti, odjevenog u cipele koje su se odavno raspale, u majicu koju mi je trbuh u međuvremenu prerastao, u jaknu koja godinama nije izvađena iz ormara.

Te su fotke, k vragu, patetični pokušaj dokumentiranja vlastitog života. Tako to, valjda, mora biti – zaustavljen trenutak prošlosti u kojem se smješkam na dokovima San Francisca, s tim da mi trenutke sjedenja na zahodu ili u žutoj fotelji s daljinskim upravljačem u ruci nije na pamet dokumentirati, a da su mi ove potonje aktivnosti kudikamo prisutnije i važnije u životu.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 9.DAN: Da, centar blješti, ali predgrađa su olinjala, a dućani ko u Tisnom

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Četvrtak, 11 Rujan 2014 01:25

Piše: Snježana Pavić

U naselju Friedricka Engelsa stanari su neuredniji nego kod Marxa, a sa spomenika koji su sebi digli Rusi vojnici ciljaju u prolaznike

Prevruće je, termometar pokazuje 32,5. Prošlog sam tjedna imala sreće, temperatura nije išla preko 28.  Jutros sam krenula bajsom na Friedrich Engels Platz. Da imaju od Roze Luksemburg išla bi i tamo, ali njoj su dali samo neku malu gasse. Bilo je veselo, s obzirom da sam se izgubila, a zbog svjetske ekonomske krize nisam kupila kartu Beča, tko bi dao još 7 eura za to! Centar grada, sve uz Ring, to već znam napamet, to imam u svom vodiču, ali sve ove zanimljive stvari su izvan centra. U takvim krajevima jasno da nema ni knjižare, ni trafike, pa kad zagusti, nema pomoći.

Inače je trafika po Beču minimalno, ako vidiš kiosk, to je onaj za hot dogove, ne za novine. Zabasala sam ko zna gdje, i kad sam vidila tramvaj, ko da me sunce obasjalo (to se tako kaže, sve mi se mantalo od sunca i vrućine), samo sam pičila za njim. Šit je s biciklom što ga moraš voziti dokle god ne nađeš stejšn, a stejšn nije lako otkriti, pogotovo kad pojma nemaš di si. To je bila ona klasična situacija: kad prometni znak govori sve krivo, a ja znam da sam u pravu. Sve dok u neka doba ne shvatiš da je i onaj neboder, koji bi morao biti ravno ispred, također odbio poslušnost! I tako, vozim ja po tračnicama i u neka doba dođem do Engelsovog trga. Ništa: neke bijedne zgrade, slastičarna koja naplaćuje korištenje zahoda 0,5 eura i okretište tramvaja s par kioska sa kebabom i koftama (ćufte, na slici su ćufte, a u zagrade piše cevapcici, užas živi!!!). Ne znam, skoro ko okretište na Žitnjaku.   

Opširnije...

POVIJEST UGOSTITELJSKOG ZAGREBA, 1. DIO: Što se, kako i gdje jelo i pilo do Prvog svjetskog rata

Detalji

Kategorija: Gastro

Kreirano: Utorak, 23 Rujan 2014 22:27

Piše: Anri Paravić

U 13. stoljeću stiglo je pivo, potkraj 18. rakija, a prvi pravi hotel s hranom otvoren je 1840. U drugoj polovici 19 stoljeća jelo se već kao u Beču ili Pešti, a toaleti su postali obvezni od 1870.

Razvoj zagrebačke ugostiteljske ponude u povijesti razvijao se usporedo s europskim trendovima. Nekada se tu radilo samo u lošoj kopiji stranih, ponajviše Bečkih uzora, dok je u više navrata ugostiteljska ponuda Zagreba dostigla nivo kojem bi i današnji restorani mogli pozavidjeti. Sam razvoj nije bio nimalo lak, budući da su ondašnjeg, kao i današnjeg ugostitelja mučili slični problemi. Država sa svojim zakonima i nametima često je ograničavala poduzetnost, pa su se gostioničari u više navrata organizirali u svojevrsne cehovske udruge radi zaštite svojih interesa.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 8.DAN: Burke i prasetina u balkanskom Ottaringu i plaže na Dunavu

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Ponedjeljak, 08 Rujan 2014 17:51

Piše: Snježana Pavić

Lijepo je kupati se u Dunavu, ako zanemariš travuljagu i smeđu boju. Ottakring izgleda kao Beč za siromašne s mesnicama Mihajlović i halal proizvodima

Sinoć sam došla smlavljena doma, na onom trgu sa Svetim Petrom i bazenom (da, tako se zove fontana bez onog što čini fontanu, shvatila sam!) gledala sam austrijski film. Kino Unter Sternen, sa engleskim titlovima! Masa ljudi, svi su se smijali... prije toga je nastupao neki stand up komičar. Jasno da ga riječ nisam razumila, ali ekipa se tako smijala da me baš zarazilo.

Kako sam bila sva isfrustrirana od samo-maltretiranja muzejima, tako sam jučer odlučila dati sebi voljno. Ispostavilo se da je to još gore maltretiranje nego ovo, kad lijepo napraviš plan i radiš po njemu. Najprije sam upilala da moram na Alte Donau. Ajde. Kao, stari Dunav, da vidim to, a i htjela bi se okupati. A i dugo bajs nisam vozila, čitav jedan dan! Pošto mi nismo fašisti, ajmo polako iz kuće kad nam bude OK...tako da je već bilo 45 stupnjeva kad sam izašla.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 12. DAN: Sretno pijanstvo na najljepšem trgu za oproštaj

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Utorak, 16 Rujan 2014 00:27

Piše: Snježana Pavić

Uhhh, zadnji dan. Ostao mi je samo muzej Freuda od velikih stvari od kojih nisam odustala: nisam išla ni na Prater ni u Hundertwasserhaus iako mi je na pet minuta hoda, pretcrtavaš znamenitosti jednu za drugom. Sad više nisam sigurna ni da li mi se ide kod Freuda, samo bi pila kavu i čitala novine. Ali i u tom slučaju s vremena na vrijeme se treba dignuti i otići do idućeg kafića, a toga se grozim: tog sunca, brrrr. Najbolje da idem na godišnji zimi, zar ne? Čini mi se da je idealno vrijeme kraj šestoga, ali i ovaj sedmi mjesec je fantastičan po tome koliko dugo traje dan.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 7.DAN: Samo na Dunavskom kanalu i Schwedenplatzu živi se kao kod nas

Detalji

Kategorija: Gradovi

Kreirano: Petak, 05 Rujan 2014 00:14

Piše: Snježana Pavić

Hrvatsku ovdje nitko ne spominje. Nismo im bitni. Samo na torpedu u muzeju piše Fiume. Crvena armija, međutim, i dalje ima spomenik

Jučer sam se preforsirala. U jednom danu ući u četiri muzeja, to je kretenizam. Ali tako se složilo, kao, kad ću se opet vratiti u taj kvart, daj sad kad si tu…Belvedere, gornji i donji, pa povijesni muzej, suvremena umjetnost u Quartiru 21…

Na kraju više nisam znala za sebe, sve mi se mantalo. Spustila sam se među žive, do prvog trga, tu je već bio wok kiosk, espresso za 1 euro i ekipa koja se nalakti na hot-dog kiosk i ispija pivo. Vrtila sam se oko sebe ko da mi je mozak iscurio, jednom, dva, tri puta prelazila s ove na drugu stranu i natrag, satima čekajući na semaforima: nikako naći ulaz u U-bahn. Tu je city bajk postaja, a ona je uvijek uz podzemnu…ali nje nema! Od javnog prevoza, snalazim se samo u podzemnoj.

Opširnije...