TAJLAND IZ PRVE RUKE 1. DIO: Kako konzumirati čari Bangkoka i izbjeći njegove zamke

Opširnije...

Mirna je istražila Bangkok i proputovala Tajland s normalnim budžetom. Svoje je doživljaje i iskustva vrijedno i temeljito bilježila, a mi ih objavljujemo u dva dijela

Iz prohladnog, već jesenjeg Sydneya, spustili smo se na kao tava vrući tajlandski asfalt. Osim da promijenimo rutinu i upržimo u memoriju nova iskustva, glavna namjena puta bilo je produženje moje australske turističke vize koja je zahtijevala makar i kratki izlaz iz zemlje svaka tri mjeseca. Za putovanje "na naglo" nismo bili skroz pripremljeni jer smo prvotno planirali Novi Zeland, pa je ostalo dosta mjesta za improvizacije i odluke u hodu. Tajland mi je ostao u sjećanju kao zemlja "organiziranog kaosa" i kontrasta. I iako je sve jeftino, ponekad te baš skupo dođe.

Samo putovanje nije dugo trajalo, ali je izgleda ostavilo na mene veći dojam nego cjelokupni boravak u organiziranoj i opuštenoj Australiji, koju osobno više volim. Tajland me očito više prodrmao, no cijelim sam putem žalila što sam jako malo korisnih informacija znala unaprijed i mogla izvući od svojih prijatelja prije samog puta. Sve što mi se učinilo bitnim kasnije sam zapisala po povratku u Australiju.

Opširnije...

BRAZILSKA TURNEJA 2: Uzbudljivi gradovi, sjajni koncerti i kultura na kojoj zavide i Skandinavci

Opširnije...

Luka Benčić zamijenio je ozlijeđenu Ladu Furlan Zaborac na brazilskoj turneji Bambi Molestersa. Brazil ga je fascinirao, a ovo je drugi dio njegove priče o iskustvima s turneje

U Bauru sam se prvi puta susreo s fenomenom SESC-a, institucija u kojima smo nastupali u većini gradova na turneji, kojem želim posvetiti posebnu pažnju jer se radi o raritetu svjetskih razmjera, nepojmljivom za zemlju poput Hrvatske, gdje su kultura i obrazovanje zadnje rupe na svirali. SESC je akronim od Servico Social do Comercio (društevni servis trgovine), a u kratkim crtama dao bi se u jednom dijelu usporediti s našim studentskim centrima ili nekadašnjim domovima kulture, iako nešto slično kod nas u stvari ne postoji.

Kultura se ovdje odnosi na kulturu življenja, a ono što mi doživljavamo pod tim pojmom samo je jedan segment SESC-a – ostali su obrazovanje, rekreacija, zdravlje i medicinska skrb. Pojednostavljeno, riječ je o velikim kompleksima koji obuhvaćaju dvorane za kazališne i koncertne nastupe, kinodvorane, dvorane za internet, knjižnicu, dvorane za različite radionice i savjetovanja, izložbene prostore, restoran, teretane, sportske dvorane i sportske terene na otvorenom, kao i bazene i stomatološke ordinacije. Većina sadržaja za građane su besplatni, a u večernjim satima programi su na svakodnevnoj bazi. Svaki veći grad u državi Sao Paulo ima SESC, a u komplekse tijekom dana, kao i u večernjim satima, navraća na tisuće ljudi svih generacija, tinejdžeri, roditelji s djecom, osobe starije životne dobi.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 13: Underground elektro scena Kuala Lumpura postoji i postaje sve bolja

Opširnije...

Glazba je oduvijek bila veoma bitan dio mog života. Stalno slušam glazbu - dok radim, kuham, čistim, hodam po gradu, a ako mi slučajno nestane baterije na mobitelu ili mi se, nedo Bog, pokvare slušalice nasred ceste ostajem izbezumljena. Iako sam u životu prošla svojevrsnu glazbenu evoluciju i različite glazbene faze: od rocka do punka (da, ko bi rekao da sam u srednjoj imala punk rock bend sa još tri curke i kakti svirala bubnjeve), moja najveća ljubav je ipak techno. E sad, kad kažeš techno nekome tko ne zna puno o elektronskoj glazbi, on će si mislit: da, da, to je ono kad puste muziku prek kompjutera i tam stoje iza pulta dok ekipa koja ne zna kaj je prava zika luduje. E, al fakat nije tak: to, kaj si svi misle – to je EDM i David Guetta i Steve Aoki i Zrće – to ni ja nemrem smislit!

Opširnije...

HRVATSKA JAZZERICA U PARIZU 2: Pariz je skup, ali postoji čitav niz načina da prođete jeftinije

Opširnije...

Pariz je prekrasan grad i to je očito kad se šetate gradom i promatrate predivnu Haussmanovu arhitekturu, spomenike, umjetničke instalacije, parkove, i skrivene vrtove koje nasumično otkrijete. Hodajući najbolje možete upoznati grad. Ja najviše volim spontano krenuti, bez ikakvog plana, i onda otkriti neka neočekivana mjesta. Najčešće zapravo naiđem upravo na prava mjesta i ona koja svi idu posjetiti. Na primjer, dogovorim se s frendicom da idemo na kavu, izađem iz metroa i shvatim da sam ispred Eiffelovog tornja, i tome slično...totalno neplanirano!

Opširnije...

TINKINA INDIJA 2: U spiritualnom cirkusu Goe i Arambola nisam osjetila apsolutno ništa iskreno

Opširnije...

Jutros je ocean doručkovao moje sandale. Taman kada sam iščitavala posljednje retke Tomislavovog razgovora s Bogom u knjizi "1000 dana proljeća", val se odlučio zaletjeti puno bliže no što sam ja očekivala i krenuo pohlepno namakati dekicu lokalnog guesthousea koju sam ja prenamijenila u ručnik za plažu. U težnji da spasim knjigu i deku, poskočila sam kao da me netko upiknuo razbijenom staklenom pivskom bocom koja je odmarala par koraka desno od moje glave na užarenom pijesku arambolske plaže. Koža se usprkos zaštitnom faktoru počela crvenjeti, pa sam donijela odluku o povlačenju u hlad.

„Čekaj malo, gdje su mi sandale?“

Pogled lijevo, pogled desno – ostaci jučerašnje reggae zabave, opušak, razbijene naočale, desna kričavo roza Crocsica i otvorena tuba kreme protiv komaraca...

"Neee, neee... Kako ću sad hodati po kamenju i stjenama? Nisam ja jedna od onih što ponosno koračaju bosonogi..." - mislila sam u sebi zazivajući očajno moje narančaste Birkenstock sandale.

Uznemireno sam kružila oko dekice nervozno povećavajući radijus potrage i nakon uzaludnih 15 minuta shvatila da je more ipak prisvojilo ono što je moje tabane štitilo od porezotina i grbavih površina posljednjih pola godine.

Opširnije...

BRAZILSKA TURNEJA 1: Nemoguće je ne zavoljeti zemlju tako dobrih ljudi i veličanstvene hrane

Opširnije...

Luka Benčić zamijenio je ozlijeđenu Ladu Furlan Zaborac na brazilskoj turneji Bambi Molestersa. Brazil ga je fascinirao, a svoje dojmove i doživljaje detaljno i nadahnuto prenosi u priči u dva dijela

Nakon posljednjeg koncerta brazilske turneje, u subotu 24. siječnja, The Bambi Molesters stajali su u back stageu festivalskog šatora u gradu Ilha Comprida na istoimenom otoku na krajnjem jugu države Sao Paulo dok su redari uz ogradu propuštali fanove u grupicama od po troje – četvero. Dolazili su ljudi svih dobi, roditelji s djecom, tražili su autograme i zajedničko fotografiranje, a jedan je klinac od desetak godina, recimo, tražio da mu se potpišemo na mobitel. Jedan čovjek srednjih godina našalio se, pazeći da kojim slučajem ne zazvuči nepristojno nego onako sportsko-rivalski, kako i treba u zemlji gdje najvažnija sporedna stvar na svijetu doista i uživa taj status: „Hrvatski nogomet nije toliko dobar, ali hrvatska glazba je sjajna“.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ 4: Turracher Höhe, sjajno malo skijalište s odličnom gastro ponudom

Opširnije...

Kada se govori o najpoželjnijim skijaškim odredištima većini na pamet padaju uglavnom ona najveća i najpopularnija, proslavljena u utrkama Svjetskog skijaškog kupa ili Olimpijskih igara. Ponekad, doduše, i ona koja su iz nekog, katkada i posve neshvatljivog razloga postala opće mjesto za hrvatske skijaše premda to baš i ne zaslužuju.

Velika skijališta, ponekad međusobno povezana u mega skijaške centre imaju svoje prednosti, ponajprije u izboru i raznolikosti staza te mjesta za noćne izlaske, ali postoje tu i nedostaci u odnosu na manje i intimnije centre.

Ako doista idete skijati i partijanje vam nije najvažniji razlog za odlazak u planine, deseci pubova i pivnica vam zapravo i ne znače puno, jer umor će vas savladati dovoljno rano da ih ne stignete obići sve, a horde mrtvih pijanih skijaša koji u pancericama urlajući bauljaju po mjestu nakon apres ski ubijanja uz one idiotske techno – polka mutante, to su iritantnije što su brojčano jače.

Opširnije...

INSAJDERSKI PRAG: Kako su nekad industrijske Holešovice postale alternativno umjetničko središte grada

Opširnije...

Nataša Babić je Zagrepčanka koja živi u Pragu i radi na sveučilištu Prague College čija je suosnivačica. Za Trusty će pisati o praškim zanimljivostima, a prva je priča o Holešovicama i Paralelnom Polisu, javnom prostoru za alternativnu publiku

Praške Holešovice, sjeverni dio grada uz rijeku Vltavu, nekadašnja industrijska zona, danas je uglavnom rezidencijalna četvrt s podnošljivo visokim stanarinama, malim doseljeničkim trgovinama neobične hrane (ne šik i gourmet prodavaonicama, više ukrajinska i vijetnamska ponuda za radničku klasu) i sivim ulicama po kojima zvoncaju tramvaji.

Proizvodnja nekadašnjih manufaktura i tvornica većinom je preselila u Aziju pa stare zgrade zjape sablasno prazne. Zanimljiva arhitektura Masarykove republike, one prve predkomunističke Čehoslovačke, slavne i bogate, koja je u svoje doba spadala među deset najindustrijaliziranijih zemalja svijeta.

Oronula tvornička zdanja u međuvremenu su preuzeli developeri. Mnogi se prostori preuređuju u rezidencijalne blokove; mlađa, platežno sposobna klijentela voljna je stanovati u tzv. loftovima. U điru je retro-industrijalni dizajn, zašto ne iskoristiti prostor koji je već tamo? Jednom kada mladi profesionalci zađu u srednjovječnu kohortu, a na svijet dođu nepraktična djeca koja se kotrljaju niz stube i udaraju o čelične cijevi, svi će preseliti u predgrađa, u obiteljske kuće s vrtovima, garažama i japanskim trešnjama. Loftove će iznajmiti ili prodati mlađoj klijenteli bez djeco-bagaže. Naravno, sve to ako se gospodarska konjuktura u Češkoj nastavi kretati kao do sada, bez katastrofa i dubokih kriza.

Opširnije...

TINKINA INDIJA: Avantura počinje, a dobra karma će se pobrinuti za sve ostalo

Opširnije...

Tinka je 27-godišnja beskrajno talentirana Riječanka koja putuje svijetom sama. Nakon Kanade i srednje Amerike krenula je na polugodišnji put po Indiji. Ponosni smo što će za Trusty redovito pisati o svojim doživljajima

“NEW DELHI — Five men have been arrested in connection with the alleged abduction and rape of a Japanese woman who said she was held captive for 12 days, the Indian police said Saturd…” – nisam ni dovršila paragraf, a kursor je nervozno krenuo u dijagonalnom smjeru lijevog kuta ekrana. Nakon kliktanja na crveni X kružić, zagrebački aerodrom obavještava me kako sam potrošila svojih 15 minuta besplatnog interneta.

U većini slučajeva, prije nekog duljeg putovanja, posljednje online minute koristim za slanje oproštajnih poruka dragim mi ljudima. Ovog puta, iz nepoznatog razloga, nešto me je ipak ponukalo da napokon otvorim sve one linkove koje su mi ljudi uporno slali nakon što sam im obznanila kako se spremam na polugodišnji put. U Indiju. Sama. Tvrdoglavo sam ignorirala njihove zabrinute poruke braneći se argumentom kako su mediji uvijek skloni senzacionalizmu i preuveličavanju realnih situacija, te kako u svakoj zemlji postoje oni dobri, ali i loši ljudi.

Opširnije...

HRVATSKA JAZZERICA U PARIZU: Nije mi se odmah svidio, bila je to ljubav na drugi pogled

Opširnije...

Maja Savić hrvatska je jazz pjevačica koja je Zagreb zamijenila Parizom. O pariškim iskustvima, događanjima i atrakcijama pisat će za Trusty

Prvi put sam posjetila Pariz 1995. godine i to nije bila ljubav na prvi pogled. Iako mi je grad bio prekrasan, nisam osjetila kemiju niti mi je ostao urezan u pamćenje. Štoviše, nakon toga sam obišla gotovo cijelu Europu uspješno izbjegavajući Pariz - namjerno! Doista se nisam imala namjeru vratiti i ta pomisao me uopće nije privlačila.

Kako sam uopće prvi put dospjela u Pariz? Moj polu-brat i polu-sestra su odrasli u Francuskoj gdje su otišli sa svojom majkom dok su bili u osnovnoj školi. Otud i poveznica između mene i Francuske. Uvijek sam kao dodatni strani jezik u školi birala francuski upravo iz tog razloga, ali da budem iskrena, ni francuski mi nikad nije “sjeo” i u međuvremenu sam naučila nekoliko drugih jezika jer su mi više odgovarali. Mislim da je glavni razlog to što mi se nikad nije sviđala francuska arogancija i generalni stav ne-pričanja engleskog. Uvijek sam imala osjećaj da me gledaju s visoka i smiju se mom lošem francuskom. I tako sam Pariz stavila na stranu i živjela svoj život svugdje, samo ne tamo.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 12: Bandung - skrivena atrakcija Indonezije u kojoj obožavaju turiste

Opširnije...

Iako su svima prve asocijacije na Indoneziju Bali, Flores, Komodo... ja sam posjetila jedan grad koji nije tropska top turistička destinacija, ali ima svašta zanimljivog za ponuditi. Bandung je treći najveći grad u Indoneziji. Ima 2,5 milijuna stanovnika, a smješten je 768 metara iznad razine mora – što je super, jer dok na većini tropskih lokacija umirete od vrućine, u Bandungu ne samo da temperature nisu toliko visoke nego čak postoji šansa i za lagani povjetarac.

Opširnije...