LA MANGA CLUB RESORT: Španjolski luksuzni turistički raj omiljen među bogatim Englezima

Opširnije...

Koje su čudo Španjolci napravili na 21 kilometru pješčanog spruda, odnosno “rukava” što je doslovan prijevod za La Mangu te šikari na brdu u zaleđu lagune … U tome im je, doduše, pomogao Amerikanac Gregory Peters 1970. kada je pokupovao bogomdanu zemlju u blizini najveće europske slane lagune Mar Menor (malo more) pa krenuo s gradnjom resorta i od La Mange stvorio turističku meku za dobro potkožene Europljane, danas ponajprije Engleze. Baš oni sa Otoka u najvećem broju dolaze u ovu španjolsku oazu otvorenu 1974. godine koja je do američkog vizionara bila tek pusta i nedostupna šikara s predivnim pogledom na more.

Opširnije...

BANTIĆEV GASTRO LONDON 5: Kako su Britanci nadrasli fish & chips i otkrivali vrhunsku ribu

Opširnije...

Približava se taj dan u godini, točnije ta večer, ili jos točnije ti dani i te večeri, prilikom kojih se svaki puta iznova prisjetim nekih svojih dječačkih dvojbi i propitivanja. U našem, većim dijelom ateističkom domu, Badnja večer poštovala se kao svojevrsan čin pomirenja svih frakcija. U svjetonazorski pomalo disfunkcionalnoj obitelji postojao je komplicirani kalendar obilježavanja svetkovina, koji je morao zadovoljiti sve struje obiteljskog parlamenta - tako da su se svečani dani protezali od Badnjaka do drugog dana Nove Godine. Praznički duh nosio je u sebi prigodno i duboku dozu misterije.

Najveća od dvojbi tih dječačkih dana nije bila sumnja u postojanje božanske sile, niti priča o rođenju Isusa, niti pak zbunjenost nevjerojatnim sposobnostima Djeda Mraza, koji je riskirajući svoj život penjući se balkonima nebodera i skačući po krovovima zgrada, u meni budio duboki respekt. Najveća od svih misterija, koja se mojom glavom vukla još dosta dugo nakon djetinjstva, bila je nerazjašnjena velika gurmanska zagonetka - od kuda je na tanjure svečanog stola, pobogu, doplivao bakalar?

Opširnije...

EUROPA NA BICIKLU: Kako sam otkrila i zavoljela veličanstvene staze uz Labu, Dunav i Inn

Opširnije...

Europski sistem bicklističkih staza EUROVELO čini 14 trasa ukupne duljine 70.000 km. U Njemačkoj staze pokriva mreža jeftinih svratišta i kampova za bicikliste

Prije nekoliko godina naša je mala familija ostala bez para za ambiciozniji godišnji odmor pa smo razmišljali što sa sobom tijekom dugih ljetnih mjeseci. Opcije su bile dvije: (a) uvaliti se rodbini/prijateljima na par tjedana daleko na vrućem jugu ili (b) smisliti nešto sami sa sobom u Češkoj ili susjedstvu, bez previše kruna ili ojrića. Ljeto za siromašne.

Kako je naša djevojčica upravo tih tjedana naučila voziti bicikl bez pomoćnih kotača, odlučili smo se potražiti biciklističke staze bez automobila, ono što se kaže "djeco-prijateljske" ciklo-staze. Naime, u nekom sam tračerskom časopisu pročitala intervju friško rastavljene češke celebrity gospođe koja je lamentirala nad nevjernim suprugom i prisjećala se sretnih bračnih dana kada su s djecom i prijateljima biciklirali od Češke do Njemačke. Gospođa je, između ostalog, spomenula da se od Melnika (pedesetak kilometara sjeverno od Praga) može po ciklo-stazama provozati sve do Hamburga na Sjevernom moru!

Opširnije...

SISAK IZBLIZA 2. DIO: Ne, nije Sisak najgori, tu je naprosto jednako loše kao i drugdje u Hrvatskoj

Opširnije...

Malo je mjesta u civiliziranom svijetu s tako lošom reputacijom kakvu ima Sisak u Hrvatskoj. Sisak je na tako lošem glasu da je vrijedilo ići provjeriti ima li tamo ičega dobrog. Naravno da ima, a ovo je drugi dio priče o traženju dobrih strana Siska

Nakon kave i uživanja u suncu na terasi Siscia jazz kluba krenuli smo u društvu Damira Kukurizovića obići Stari grad, najveću sisačku povijesnu atrakciju. Prva je ideja bila ručati u hvaljenoj Bijeloj lađi, restoranu koji je rijetki sisački gastronomski zicer, ali kad smo već po sunčanom vremenu bili u Starom gradu šteta je bila ne jesti tamo u povijesnom ambijentu.

Sisački Stari grad tvrđava je iz 16. stoljeća pod kojom se 22. lipnja 1593. odigrala jedna od bezbrojnih hrvatskih legendarnih bitaka s Turcima. Dobro, ovdje je barem bio klasični fajt, nitko nije Osmanlije radio budalama gađajući ih mrtvim kokošima kao u Đurđevcu, nije ih zaskakivala i tjerala ni ratoborna sinjska Gospa, nije bilo ni drugih sličnih maštovitih besmislica, pa već taj nedostatak komičnog pretjerivanja treba poštovati i pozdraviti. Lokalci će, doduše ispod glasa, primijetiti da je bitka bila zapravo nešto dalje, ali vrag odnio sitničarenje. Tvrđava je spomenik nulte kategorije i nalazi se oko dva kilometra od središta grada na prelijepome mjestu okružena drvećem između dvije rijeke, nedaleko od ušća Kupe u Savu.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ 5: Gastein, nedovoljno poznati austrijski hedonistički skijaški raj

Opširnije...

Ponekad je doista teško proniknuti kako neka skijaška mjesta, čak i kada to malo ili nikako ne zaslužuju, postanu kod nas silno popularna, a neka, premda imaju i nude praktički sve, to teško ili nikako ne uspijevaju. OK, svi znaju za odlične Val d` Isere, Sella Rondu ili St. Moritz, a znaju i za precijenjene Chamonix, Kizbuhel, Badkleinkirchen ili Kranjsku goru.

Međutim, kako je već dokazano da ljudi na ovim prostorima uz vučju ćud dijele osobine i ponašanje ovaca, najviše se u onom zloglasnom prazničnom „školskom tjednu“ vole okupljati na uvijek istim mjestima poput inače dobrog Kronplatza ili lošeg Bada. Tada se tamo odigravaju ona jeziva pijanstva s rukama u zraku i nabreklim žilama na vratu, pa Thompson, Stavros i Rozga, pa navijačka nadjebavanja, pa "šta je, šta me gledaš"... Uglavnom, tko je normalan, te zimske inačice Hvara i pripadajuće im seljaštvo obilazi u širokom luku.

U nama uz Italiju najbližoj skijaškoj destinaciji Austriji, pojam skijanja je za većinu Tirol, ali do tamo zapravo ima tri dana jahanja, jer kraći put vodi kroz planine preko silnih prijevoja, a brži put je ujedno i dosta kilometarski dulji, pa podrazumijeva vožnju preko Salzburga i prelazak u Njemačku, pa prije Münchena oštro lijevo, pa ovo, pa ono... uglavnom, nije baš na dva koraka. Koruška skijališta koja su nam najbliža nisu velika ni ludo dobra, premda ima i čarobnih malih poput Turrachera, ali između tih krajnosti postoje neka fantastična, ne pretjerano udaljena skijališta, kakvo je na primjer Gastein, za mnoge još uvijek skijaška terra incognita.

Opširnije...

SISAK IZBLIZA 1.DIO: Stvarno, ima li tu išta da nije baš samo propast, očaj i depresija?

Opširnije...

Malo je mjesta u civiliziranom svijetu s tako lošom reputacijom kakvu ima Sisak u Hrvatskoj. Sisak je na tako lošem glasu da je vrijedilo ići provjeriti ima li tamo uopće i nečeg dobrog. Naravno da ima, a ovo je prvi dio priče o pozitivnom Sisku

Jednako kao što postoje ljudi koji izazivaju odbojnost ili pojave kojih se većina užasava, tako postoje i gradovi čiji sam spomen izaziva neku jezu i za koje ste spremni odmah ustvrditi da tamo nikada ne biste živjeli, a ne vuče vas baš ni da biste ih vidjeli.  

Knin, nominalno grad kojem tepaju da je kraljevski, a zapravo selendra u kršu i kamenu u kojoj nit tko što radi, nit tko puno misli, gdje jedan dan u godini deseci tisuća ljudi dođu na onom seljačkom derneku zajednički izgubiti razum, najgora je hrvatska crna rupa, ali Knin, ruku na srce, zapravo i nije grad, niti je to ikada bio. Imati tek nakupinu kuća i živih bića koja ih nastanjuju nije dovoljno za status grada.

Izuzmemo li, dakle, tu tužnu dinarsku nedođiju (Vukovar sa svojim neraspetljanim ratnim repovima priča je za sebe i nije još u konkurenciji), najgoru reputaciju u Hrvatskoj već cijelu vječnost ima Sisak, a da stvar po njegove stanovnike bude gora, nitko mu baš nikako ne uspijeva ni približno ugroziti tu neslavnu poziciju. Ne uspijeva to ni vječni prvi izazivač, Slavonski Brod, premda i on ima dobre argumente i ne treba ga podcijeniti. Ima i tamo gadne magluštine, propale industrije i svakakvog očaja.

Opširnije...

PRIČA O GRČKOJ: Najbolja za odmor unatoč krizi, njemačkim tabloidima i hrvatskim medijima

Opširnije...

Grčka je unatoč svemu što joj se događa, s Ciprasom ili bez njega i dalje najbolje mjesto za odmor na Mediteranu. Da, da, definitivno bolje i od Jadrana

Taman kada je izgledalo da je drama oko grčke krize gotova, odnosno preciznije, odgođena do daljnjega, premijer Aleksis Cipras je suočen s pobunom u stranci i prezirom vlastitih izigranih birača odstupio i zakazao nove izbore već za rujan. Cipras se na provjeru vlastite popularnosti odlučio nakon što je u pregovorima podvio rep i popustio njemačkom ultimatumu, ignorirao volju vlastitog naroda kojega je sam pozvao da na referendumu odbije brutalni njemački pritisak i rigidne mjere štednje te pristao uvesti Grčku u 100 godina odricanja i siromaštva. Parlament je na koncu izglasao skidanje gaća u zamjenu za treći paket pomoći, a Nijemci su odmah zgrabili turističke zračne luke na grčkim otocima i pokazali kako će stvari teći dalje i o čemu se tu zapravo sve vrijeme radi.

Zdušno u ovoj priči navijam za Grke. Ne za prevrtljivog Ciprasa, nekompetentnu Sirizu ili bilo koju od grčkih još gorih političkih opcija, nego obične Grke, beskrajno topao, prijateljski nastrojen i šarmantan narod u čijem gostoprimstvu uživam svakoga ljeta već 15 - ak godina, koliko redovito obilazim fantastične egejske i jonske otoke. Navijam za one Grke koji znaju uživati u životu, a kojima dio najnadrkanijih Europljana ljubomorno predbacuje da su neradnici koji su živjeli debelo preko svojih mogućnosti. Sigurno nisu svi, možda neki i jesu, ali barem su u tome znali uživati, a taj dar nije urođen svakom.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ: Sölden nije zimska Ibiza, ali je izvrsno skijalište koje ima baš sve

Opširnije...

Austrijanci vole pretjerati hvaleći Sölden, ali radi se o sjajnom skijalištu koji ima sve potrebno za snobove, hipstere, ozbiljne skijaše i za obitelji. Vrijedi truda i duge vožnje

Austrijanci vole pretjerivati. Ne samo u intenzitetu boja kose i perika koje možemo vidjeti u svakoj njihovoj zabavno-glazbenoj emisijici, a njih pratimo jer su odlične. Na svoj, bizarni način. Dakle, vole oni pretjarati i u alkoholu, u glorificiranju svojih sportaša, u mnogočemu (da se razmijemo, mi smo tu još jači), pa su tako jednom prilikom svoj Sölden proglasili zimskom Ibizom. Bez kompleksa, niti manje niti više nego – Ibiza!

Da stvar bude zanimljvija, ta se ideja u kratkom roku poput nekog superotpornog virusa proširila i sada svi doživljavaju Sölden kao mjesto svemirske zabave, plesa, pjesme i spajanja noći s jutrom.

Opširnije...

BANTIĆEV GASTRO LONDON 4: Kultni Brick Lane u opasnosti od gentrifikacije i invazije hipstera

Opširnije...

Ulica kao ulica, proteže se od jednog svog kraja prema drugom, na jednoj su strani parni a na drugoj neparni brojevi, po njoj voze automobili i šeću ljudi. Čemu uostalom i služe gotovo sve ulice na svijetu. Ova je čak i dosta neugledna, moglo bi se primijetiti i pomalo prljava, nakićena jeftinim neonskim reklamama i prošarana grafitima.

Uskog, radnim danom provjereno opasnog kolnika, zauzetog neopreznim vozačima i nervoznim biciklistima. Vikendom teško prohodna, iritantno prepuna lokalnih pješaka i dobro obaviještenih turista. Mislim da nije pretjerano reći da, bez obzira na estetiku oka promatrača koji su je vidjeli, postoji opći konsenzus oko tvrdnje da ne spada među gradske ljepotice. Čak joj ni ime ne zvuči obećavajuće.

Kada bi, međutim, postojao neki predmet sociološke i urbane forenzike Londona, Brick Lane, kultna ulica istočnog dijela grada, bila bi njegovim idealnim laboratorijem. Svi dolasci i odlasci, klasne razlike, uspjesi i porazi, siromaštva i nepravde, doseljenici i iseljenici, svi bitni sudionici priče ovog grada dio su i njene priče.

Opširnije...

SKIJAŠKI VODIČ: Europska skijališta s vrhunskim stazama, restoranima i mjestima za zabavu

Opširnije...

Imate li sve potrebne predispozicije, što znači da nemate na grbači malu djecu, bake, punice i svekrve, imate nekakvog normalnog partnera ili partnericu i zabavno društvo koje skija i previše ne komplicira, spremni ste za ono najbolje što se može dobiti od skijanja – dnevno uživanje po odličnim stazama s uključenim barem ponekim izlaskom na večeru i partijanjem navečer. Za one kojima će preostati snage, naravno.

Sve ono što je presudno kod izbora skijališta u obiteljskoj varijanti s dragom, ali neizbježno zahtjevnom dječicom, ovdje treba izbjeći, zaboraviti i paziti da se takva mjesta zaobiđu. Jedna od najstrašnijih stvari kada skijate udvoje ili s društvom deseci su skijaških škola koje se razmile stazama i stotine klinaca koji preko reda ulaze na žičare. To uvijek prati i nepodnošljiva galama, cika, vriska i kaos. Jasno da ne volite ciku, vrisku i kaos i normalno da je tako.

Opširnije...

ČUTURINA PUTOVANJA: Havaji su nešto najbliže mojoj predodžbi raja na Zemlji

Opširnije...

Dok mi mozak kuha na vrućini i sparini zagrebačkog asfalta u ljetnim danima – a upravo prolazimo kroz jedan od tih nepodnošljivih perioda – i po medijima ovlaš čitam bezobrazna PR-ovanja za različite jadranske destinacije pod radnim nazivima 'imamo najljepše more na svijetu', sjetim se Havaja i pomislim kako ti koji smatraju da imamo najljepše more na svijetu nikad i nikud nisu makli iz svog dvorišta. Dva puta sam, stjecajem okolnosti, bio na Havajima, i to je mjesto najbliže mojoj predodžbi Raja. Na Zemlji ili ne na Zemlji, uopće nije bitno.

Opširnije...