INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Čarobni svijet mađarske kuhinje ili gdje u Budimpešti odlično jesti za male novce

Opširnije...

Navikao sam na Budimpeštu, tu sam već preko godine dana. Toliko sam puta prehodao Lančani most, zastao kraj grandioznog Parlamenta, lutao i Budimom i Peštom i zatvarao lokale od Oktogona do Židovske četvrti da njezine trgove i ulice smatram svojim dvorištem, a restorane i pubove svojom kuhinjom.

U Budimpešti je teško ostati gladan - jasno je to svakome turistu koji Vaci ulicom korača prema Trgu Vorosmarty ili pak Andrassy avenijom prema Deak Ferencu: sa svih strana restorani, a ispred njih nakešeni konobari koji na solidnom engleskom prizivaju turiste svih nacionalnosti gurajući pred njih jelovnike koji vrište o najboljem gulašu i perkeltu u gradu. Nama je sve to gulaš, ali Mađari gulašem nezivaju jušno jelo koje se jede žlicom, dok je ono što mi smatramo gušem zapravo perkelt. Gulaš - taj autohtoni mađarski okus, gromoglasno se najavljuje kamo god okrenete glavu - međutim pojava kojoj sam često svjedočio, pa i sam bio participant, jest da nakon velikih očekivanja i još većeg računa nerijetko slijede razočarenje i stravična spoznaja da se boljeg gulaša, perkelta i paprikaša vjerojatnije lakše dočepati u zatvorskoj bolnici nego u navlakušama za turiste.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Ruin pubovi mjesta su najboljih provoda u gradu, a ovo je pet najatraktivnijih

Opširnije...

Tomislav u Budimpešti studira filmsku režiju i novinarstvo, voli je i dobro poznaje, a za Trusty.hr će pisati o budimpeštanskim i mađarskim zanimljivostima

Budimpešta je udaljena svega nekoliko sati lagane vožnje - kontinentalcima praktički na dohvat ruke – a jednom kad je upoznate, uvijek se želite vratiti. Danju gospodska, otmjena i raskošna, a noću, kada hipnotizirajuće blještavilo osvijetli mostove, ulice i čuvenu zgradu Parlamenta - divlja, raskalašena i dekadentno živahna. A part od impozantnih zdanja neizmjerne kulturne i povijesne vrijednosti, upoznavanja veličanstvene i burne gradske prošlosti, fenomenalne kuhinje i famoznih termi, Budimpešta - kraljica Dunava - svjetski je poznata po svojoj bogatoj, vrlo vibrantnoj „mladenačkoj“ noćnoj sceni - tzv. ruin pubova (pubovi u ruševinama) koji u njoj nezaustavljivo niču zadnjih desetak godina. Ne treba spominjati da se posjet Budimpešti ne računa bez provoda u ruin pubovima. Oni su „mađarsko iskustvo“ 21. stoljeća.

Opširnije...

BALI IZ PRVE RUKE: Ništa se na otoku ne može mjeriti s čarobnom atmosferom hotela Tugu

Opširnije...

Na Baliju ćete naći neke od najboljih hotela na svijetu. Horde turista, najviše kineskih i japanskih, u milijunima godišnje obiđe Four Seasons, Bulgari, Sheraton, Alila Villas, Ayanu…Nije im problem platiti stotine dolara za noć, samo da omirišu Otok Bogova. Oni koji dolaze sa svrhom, obično su ovdje zbog joge, masaža i nevjerojatnih spa paketa - luksuznog zdravstvenog turizma. Daleko je to od našeg poimanja toplica premda je već i Hrvatska odmakla od bazena s klorom, jednog fizioterapeuta na sto ljudi i konfekcijskog doručka za zaborav.

Ovdje to ima jednu sasvim drugačiju dimenziju, a to je ona spiritualna. Jedan dan u hotelu koji misli na vaše zdravlje je toliko drugačiji da se mogu opustiti i oni koji nisu zaljubljenici u zdrav život, jogu i spiritualnost - poput mene.

Opširnije...

REPORTAŽA S GASTRO STOLA 2016 U BIOGRADU NA MORU: Spektakl dobre hrane i šušur u kojemu vrijedi sudjelovati

Opširnije...

Gastro stol, festival hrane, pića, suvenira i dobrog raspoloženja u Biogradu na Moru bio je idealna prigoda i povod za odlazaku Dalmaciju u koju navraćam vrlo rijetko. Rođen sam u Rijeci pa me more kao takvo ne fascinira, gužve na jadranskim plažama neopisivo me živciraju, baš kao i prečesta neljubaznost i pretjerane cijene poput recimo onih na Hvaru ili Visu, a zbog puti čovječje ribice klonim se i stijena i mjesta bez suncobrana i hlada gdje se ljudi kupaju kada žele imati mira.

Zbog svega toga godinama već izbjegavam ljeti Jadran, ali kada je riječ o hrani, Dalmaciji je teško odoljeti. Nigdje mi „pravo“ maslinovo ulje nema tako veličanstven miris i okus kao u Dalmaciji i premda sam napola Istrijan, blaže istarsko ulje mi je oduvijek bilo inferiorno dalmatinskom na kojemu sam odrastao. I najukusniju ribu sam pojeo u Dalmaciji, i to 2005. kod dragih prijatelja u Baškoj Vodi. Postariji meštar od gradela koji je ribe pretvarao u božansku hranu možda danas i nije među živima, otišao je nažalost i divni čovjek Gago Granić, u čijem smo hotelu prespavali nakon tuluma koji je trajao do zore, ali sjećanje na tu veličanstvenu večeru traje, a do dana današnjeg nigdje nisam pojeo ukusniju ribu. Ukratko, izrazito sam slab na dalmatinsku spizu.

Opširnije...

INSAJDERSKI TAJLAND: Zašto na slonovski polo turnir u Bangkoku obožava doći čitav grad

Opširnije...

Sanja je Zagrepčanka koja skoro sedam godina živi na Tajlandu gdje vodi svoju turističku agenciju. Za Trusty.hr piše o Tajlandu i  atrakcijama koje vrijedi vidjeti

Bangkok nudi čitav niz atrakcija, ali u ovo doba godine ništa nije važnije ni veće od svjetski poznatog kraljevskog polo turnira na slonovima, simbolu Tajlanda, domaćoj životinji i dragom čovjekovu prijatelju. Turnir je održan od 10. – 13. ožujka na prekrasnoj obali rijeke Chao Praya, a unatoč temperaturi od čak 35 C° nije bilo prevruće zahvaljujući povjetarcu koji je osvježavao sve posjetitelje tog jedinstvenog turnira koji privlači lokalnu elitu, ali i ljude sa svih strana svijeta.

Opširnije...

GASTRO STOL, BIOGRAD NA MORU: Legendarni bakini recepti iz biogradske gastronomske povijesti

1.    Brudet od hobotnice i boba:

Opširnije...Normativ za 10 osoba:
kuhana hobotnica 1,5kg
krumpir 500g
bob 500g
crveni luk 300g
češnjak 50g
sjeckana rajčica 200ml
koncentrat od rajčice 80 g
sol i papar po potrebi
maslinovo ulje 200ml
bijelo vino 0,1dcl
peršin 50g

 

Na maslinovom ulju propirjati crveni luk, dodati kuhanu hobotnicu sječenu na komade, propirjati i dodati češnjak, koncentrat od rajčice, pasiranu rajčicu, sjeckani peršin, bijelo vino. Podlijevamo temeljcem i vodom. Prokuhati i dodati bob, krumpir na kockice. Kad namirnice omekšaju poslužimo toplo.

Opširnije...

LA MANGA CLUB RESORT: Španjolski luksuzni turistički raj omiljen među bogatim Englezima

Opširnije...

Koje su čudo Španjolci napravili na 21 kilometru pješčanog spruda, odnosno “rukava” što je doslovan prijevod za La Mangu te šikari na brdu u zaleđu lagune … U tome im je, doduše, pomogao Amerikanac Gregory Peters 1970. kada je pokupovao bogomdanu zemlju u blizini najveće europske slane lagune Mar Menor (malo more) pa krenuo s gradnjom resorta i od La Mange stvorio turističku meku za dobro potkožene Europljane, danas ponajprije Engleze. Baš oni sa Otoka u najvećem broju dolaze u ovu španjolsku oazu otvorenu 1974. godine koja je do američkog vizionara bila tek pusta i nedostupna šikara s predivnim pogledom na more.

Opširnije...

GASTRO STOL, BIOGRAD NA MORU, 3. - 5. LIPNJA 2016: Atraktivna gastro ponuda kao karta za viši turistički razred

Opširnije...

Kada je riječ o turističkoj tradiciji pa i gastronomskom imidžu, sjeverna Dalmacija je, baš kao i susjedno Podgorje, najmanje eksponirani i ponajmanje razvijeni dio hrvatske jadranske obale. Godinama tek sinonim za jeftine apartmane i ribarske noći s mirisom užegla ulja i zvucima trećerazrednih zabavljača, taj se dio hrvatske obale, odnosno barem neki njegovi dijelovi, posljednjih godina polako budi i pokušava popraviti imidž te iskoristiti velike prirodne prednosti i potencijale koje ima, naročito u gastronomskoj ponudi.

Kada imaš more i njegove plodove s jedne, a plodne Ravne kotare s druge strane te odličnu prometnu povezanost s kontinentalnom Hrvatskom ludost je to ne iskoristiti i postati gastronomska atrakcija barem u početku za nautičare i izletnike, dok se ne digne i ostala razina ponude i stvori infrastruktura koja će privući zahtjevnije i platežno sposobnije goste mimo marina.

Opširnije...

BANTIĆEV GASTRO LONDON 5: Kako su Britanci nadrasli fish & chips i otkrivali vrhunsku ribu

Opširnije...

Približava se taj dan u godini, točnije ta večer, ili jos točnije ti dani i te večeri, prilikom kojih se svaki puta iznova prisjetim nekih svojih dječačkih dvojbi i propitivanja. U našem, većim dijelom ateističkom domu, Badnja večer poštovala se kao svojevrsan čin pomirenja svih frakcija. U svjetonazorski pomalo disfunkcionalnoj obitelji postojao je komplicirani kalendar obilježavanja svetkovina, koji je morao zadovoljiti sve struje obiteljskog parlamenta - tako da su se svečani dani protezali od Badnjaka do drugog dana Nove Godine. Praznički duh nosio je u sebi prigodno i duboku dozu misterije.

Najveća od dvojbi tih dječačkih dana nije bila sumnja u postojanje božanske sile, niti priča o rođenju Isusa, niti pak zbunjenost nevjerojatnim sposobnostima Djeda Mraza, koji je riskirajući svoj život penjući se balkonima nebodera i skačući po krovovima zgrada, u meni budio duboki respekt. Najveća od svih misterija, koja se mojom glavom vukla još dosta dugo nakon djetinjstva, bila je nerazjašnjena velika gurmanska zagonetka - od kuda je na tanjure svečanog stola, pobogu, doplivao bakalar?

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKIJAŠKA INSPEKCIJA: Zašto je Cortina d'Ampezzo najbolje talijansko skijalište

Opširnije...

Posljednja tri dana zime Trustyjev je skijaški nomad Dan Figenwald odlučio provesti u blistavoj talijanskoj skijaškoj prijestolnici, prepunoj snijega i glamura

One najčešće idiotske frazetine o starosti i vinu kod Cortine d'Ampezzo opet nekako doboju svoj smisao. U najbolje talijansko skijalište neredovito dolazim 15-ak godina. Tu se gotovo ništa promijenilo nije! Ma ne u tih 15, nego u zadnjih 50 godina. I upravo je to jedan od aduta ove prekrasne starice.

Ok, zbog dramatike malo pretjerujem, dogodi se Talijanima poneka nova žičara, a recimo hotel Savoia, koji je bio umoran i na samrti, danas je, temeljito obnovljen, jedan od tri najbolja u Cortini. Pa tu i tamo neki zgodan dučančić, restoran... Nije da se baš ništa ne mijenja, ali to su tek detalji. Cortina d' Ampezzo stara je dama kojoj godine samo donose veću prednost u odnosu na druge talijanske zimske centre.

Opširnije...

SISAK IZBLIZA 2. DIO: Ne, nije Sisak najgori, tu je naprosto jednako loše kao i drugdje u Hrvatskoj

Opširnije...

Malo je mjesta u civiliziranom svijetu s tako lošom reputacijom kakvu ima Sisak u Hrvatskoj. Sisak je na tako lošem glasu da je vrijedilo ići provjeriti ima li tamo ičega dobrog. Naravno da ima, a ovo je drugi dio priče o traženju dobrih strana Siska

Nakon kave i uživanja u suncu na terasi Siscia jazz kluba krenuli smo u društvu Damira Kukurizovića obići Stari grad, najveću sisačku povijesnu atrakciju. Prva je ideja bila ručati u hvaljenoj Bijeloj lađi, restoranu koji je rijetki sisački gastronomski zicer, ali kad smo već po sunčanom vremenu bili u Starom gradu šteta je bila ne jesti tamo u povijesnom ambijentu.

Sisački Stari grad tvrđava je iz 16. stoljeća pod kojom se 22. lipnja 1593. odigrala jedna od bezbrojnih hrvatskih legendarnih bitaka s Turcima. Dobro, ovdje je barem bio klasični fajt, nitko nije Osmanlije radio budalama gađajući ih mrtvim kokošima kao u Đurđevcu, nije ih zaskakivala i tjerala ni ratoborna sinjska Gospa, nije bilo ni drugih sličnih maštovitih besmislica, pa već taj nedostatak komičnog pretjerivanja treba poštovati i pozdraviti. Lokalci će, doduše ispod glasa, primijetiti da je bitka bila zapravo nešto dalje, ali vrag odnio sitničarenje. Tvrđava je spomenik nulte kategorije i nalazi se oko dva kilometra od središta grada na prelijepome mjestu okružena drvećem između dvije rijeke, nedaleko od ušća Kupe u Savu.

Opširnije...