TRUSTYJEV SKI VODIČ: Da, nije blizu i nije jeftino, ali nigdje se ne skija i tulumari tako dobro kao u Val Thorensu

Opširnije...

Kada je riječ o skijanju i zimskim radostima Francuska je idealan izbor, a glasoviti Val Thorens jedno od općih mjesta i klasika za sve koji su dovoljno mudri da znaju i vole skijati ili bordati. Val Thorens je, zapravo, zbog svoje nadmorske visine i snježnog bogatstva idealan za proljetno skijanje kada su igri i sunčanja, bakanalije i tulumi na spektakularnim terasama po stazama, ali tko ne može u njemu uživati tada, neće pogriješiti ode li u standardnim zimskim terminima kada treba računati na mogućnost lošijeg vremena.

Val Thorens (izgovara se Torans sa s na kraju) se nalazi u francuskim Savojskim Alpama u području poznatom kao Tri doline. Smješteno je na 2300 metara nadmorske visine što znači da je najviše skijalište Europe te da snijega i u samom mjestu ima do svibnja, a vrhovi kojima je okružen i s kojih ide bezbroj fantastičnih, širokih i dugih uređenih staza, mahom prelaze 3000 metara i najveći dio godine su bijeli.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Židovska četvrt – party meka i kvart sjećanja na strahote nacizma i sovjetske okupacije

Opširnije...

Budimpešta je nevjerojatno mlada, naročito noću. Moja budimpeštanska adresa nalazi se u samom epicentru sedmog distrikta, u staroj Židovskoj četvrti - mladima poznatijoj po nadimku "party district". Ovdje stoluje svjetski poznata, iznimno vibrantna mladenačka noćna scena - tzv. ruin pubova (pubovi u ruševinama).

Ne čudi stoga što sam neke od najboljih dana svojeg budimpeštanskog života proveo noću. Pregršt me uspomena veže za ovaj dio grada. Neke su epizode bespovratno urezane u moju memoriju, spremne za novo evociranje, a neke su pak zauvijek izgubljene, utopljene u pozamašnim količinama palinke (nezaobilazne mađarske žestice), koja se u svakom lokalu ovog kvarta, nakon svakog sumraka, pa sve do zore - toči u hektolitrima. Pojedine, međutim, uspijevam povratiti iz pepela zaborava, no na njih me moraju podsjetiti moji prijatelji, svjedoci tih zbivanja i noći.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Ruin pubovi mjesta su najboljih provoda u gradu, a ovo je pet najatraktivnijih

Opširnije...

Tomislav u Budimpešti studira filmsku režiju i novinarstvo, voli je i dobro poznaje, a za Trusty.hr će pisati o budimpeštanskim i mađarskim zanimljivostima

Budimpešta je udaljena svega nekoliko sati lagane vožnje - kontinentalcima praktički na dohvat ruke – a jednom kad je upoznate, uvijek se želite vratiti. Danju gospodska, otmjena i raskošna, a noću, kada hipnotizirajuće blještavilo osvijetli mostove, ulice i čuvenu zgradu Parlamenta - divlja, raskalašena i dekadentno živahna. A part od impozantnih zdanja neizmjerne kulturne i povijesne vrijednosti, upoznavanja veličanstvene i burne gradske prošlosti, fenomenalne kuhinje i famoznih termi, Budimpešta - kraljica Dunava - svjetski je poznata po svojoj bogatoj, vrlo vibrantnoj „mladenačkoj“ noćnoj sceni - tzv. ruin pubova (pubovi u ruševinama) koji u njoj nezaustavljivo niču zadnjih desetak godina. Ne treba spominjati da se posjet Budimpešti ne računa bez provoda u ruin pubovima. Oni su „mađarsko iskustvo“ 21. stoljeća.

Opširnije...

GOURMET SKISAFARI, ALTA BADIA: Zaboravite "hrvatski tjedan", ovo je savršena kombinacija skijanja i hedonizma

Opširnije...

Praćen uvijek istim nenadahnutim televizijskim prilozima i novinskim tekstovima koje uglavnom naprave oni koji na skije nikada nisu stali, bolno iritantnim native marketing uradcima te stupidnim komentarima po društvenim mrežama otužnih i patetičnih likova koji doista misle da je skijanje isključivo snobovsko preseravanje, došao je i prošao još jedan mitski „hrvatski skijaški tjedan“.

OK, ruku na srce, to su oni dani u godini kada se doista aktivira i impresivan broj snobova koji na skijanje idu u baš tom terminu premda im to uopćei nije sila kao što bude onima što imaju djecu školske dobi i nemaju drugog izbora. Mislim, jebeš skijanje ako te nitko ne vidi, pa tako akademik Reiner aktivira rotirke, a trećerazredni se celebrityji hrabro bacaju pred objektive pa se tako tu mobilizira i fini broj seljobera spremnih demonstrirati svu raskoš svoga neukusa, pa se lijepo grupiraju u omiljenim im i uvijek istim skijalištima da ih svi vide, i pretvore ih u mjesta u koja tada nitko normalan pri zdravoj pameti ne želi ni primirisati. Tko bi uopće normalan htio uživo gledati neukusno metiljanje likova koji izgledaju kao trećerazredna kopija najgorih Rusa te slušati Rozgu, Grdovića, Coloniju, Severinu ili čak Dražena Žanka na 2000 metara visine u zoni sumraka pod imenom „hrvatski party“ sa svim onim rukama u zraku, krvavim očima i nabreklim žilama. To naprosto, shvatili ste, treba obavezno izbjeći, onako kako vrijedi izbjeći primjerice Hvar ljeti kad se tamo sjati sve i svašta iz te iste ladice ili precijenjeni i preskupi zagrebački advent vikendom, a još bolje svim danima.

Opširnije...

REPORTAŽA S GASTRO STOLA 2016 U BIOGRADU NA MORU: Spektakl dobre hrane i šušur u kojemu vrijedi sudjelovati

Opširnije...

Gastro stol, festival hrane, pića, suvenira i dobrog raspoloženja u Biogradu na Moru bio je idealna prigoda i povod za odlazaku Dalmaciju u koju navraćam vrlo rijetko. Rođen sam u Rijeci pa me more kao takvo ne fascinira, gužve na jadranskim plažama neopisivo me živciraju, baš kao i prečesta neljubaznost i pretjerane cijene poput recimo onih na Hvaru ili Visu, a zbog puti čovječje ribice klonim se i stijena i mjesta bez suncobrana i hlada gdje se ljudi kupaju kada žele imati mira.

Zbog svega toga godinama već izbjegavam ljeti Jadran, ali kada je riječ o hrani, Dalmaciji je teško odoljeti. Nigdje mi „pravo“ maslinovo ulje nema tako veličanstven miris i okus kao u Dalmaciji i premda sam napola Istrijan, blaže istarsko ulje mi je oduvijek bilo inferiorno dalmatinskom na kojemu sam odrastao. I najukusniju ribu sam pojeo u Dalmaciji, i to 2005. kod dragih prijatelja u Baškoj Vodi. Postariji meštar od gradela koji je ribe pretvarao u božansku hranu možda danas i nije među živima, otišao je nažalost i divni čovjek Gago Granić, u čijem smo hotelu prespavali nakon tuluma koji je trajao do zore, ali sjećanje na tu veličanstvenu večeru traje, a do dana današnjeg nigdje nisam pojeo ukusniju ribu. Ukratko, izrazito sam slab na dalmatinsku spizu.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Vodič kroz spektakularni gastro advent u mađarskoj prijestolnici

Opširnije...

O zagrebačkom se adventu raspredaju bajke i legende, ali pogled na uličnu gastro ponudu u Budimpešti izaziva ozbiljno curenje slina. Tomislav piše o najboljim mjestima adventa u Budimpešti, pa tko još stigne...

Rasplamsali mirisi cimeta i kuhanog vina, hipnotizirajuće blještavilo božićnih lampica, razigrana, a opuštena vibra i abnormalne količine primamljivih slastica neki su od jasnih indikatora predbožićnog razdoblja u kojem gradovi starog kontinenta bivaju ogrnuti čudesnim, blagdanskim dekorom koji jednostavno tjera na osmijeh na veselje. Iako u nas  božićni sajmovi u Beču, Salzburgu i Pragu već poduže vrijeme imaju primat nad onim u mađarskoj prijestolnici, impresivnom ponudom autohtonih specijaliteta i pića, kreativnim idejama, živahnom zabavom i očaravajućim ambijentom koji odiše bezuvjetnom mađarskom gostoljubivošću i susretljivošću, za čas je moguće osvanuti u nekom  posebnom svijetu koji kombinira raskoš i blještavilo kojim se razmeću razvikani austrijski i njemački gradovi te bajkoviti, intimniji božićni ugođaj tako svojstven manjim gradovima poput Bratislave i donedavno Zagreba.

Opširnije...

GASTRO STOL, BIOGRAD NA MORU: Legendarni bakini recepti iz biogradske gastronomske povijesti

1.    Brudet od hobotnice i boba:

Opširnije...Normativ za 10 osoba:
kuhana hobotnica 1,5kg
krumpir 500g
bob 500g
crveni luk 300g
češnjak 50g
sjeckana rajčica 200ml
koncentrat od rajčice 80 g
sol i papar po potrebi
maslinovo ulje 200ml
bijelo vino 0,1dcl
peršin 50g

 

Na maslinovom ulju propirjati crveni luk, dodati kuhanu hobotnicu sječenu na komade, propirjati i dodati češnjak, koncentrat od rajčice, pasiranu rajčicu, sjeckani peršin, bijelo vino. Podlijevamo temeljcem i vodom. Prokuhati i dodati bob, krumpir na kockice. Kad namirnice omekšaju poslužimo toplo.

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKI INSPEKCIJA: St. Anton je opravdano u vrhu austrijske skijaške ponude unatoč sitnim manama

Opširnije...

Premda s pravom uživa ugled simbola zimskog turizma i jedne od najskijaškijih država svijeta, Austrija zapravo nikada nije bila prva asocijacija na glamurozno europsko skijanje i sve što uz to ide -  od luksuznog smještaja i usluge, preko vrhunske gastronomske ponude pa do ukupnog imagea.  

Zapravo, u europskim okvirima i Švicarska i Francuska i Italija imaju jače adute u toj niši i uvijek će neki St. Moritz, Klosters ili Gstaad, Cortina i Alta Badia ili Courchevel za mnoge imati prednost pred austrijskim zimskim luksuzom koji, razumije se, i te kako postoji, premda je nekako manje razvikan od konkurencije.

OK, Austrijanci baš i nisu prvaci svijeta u opuštenosti, nisu baš bili u prvim redovima ni kada se dijelčio šarm, a u njihovim se planinama pretjerano ne osjeća opjevani bečki štih i škola, ali u Arlbergu, snijegom najbogatijoj austrijskoj regiji, nalaze se ekskluzivni i luksuzni Lech i Zürs koji sa susjednim St. Antonom čine vrhunac austrijske skijaške ponude i mogu stati uz bok razvikanijim konkurentima. Lech i Zürs, štoviše, zajedno imaju više od 100 hotela s pet ili četiri zvjezdica, a od ove godine njihovi su skijaški tereni spojeni s onima u St. Antonu što ovo područje čini možda i najvećim top skijalištem svijeta.

Opširnije...

GASTRO STOL, BIOGRAD NA MORU, 3. - 5. LIPNJA 2016: Atraktivna gastro ponuda kao karta za viši turistički razred

Opširnije...

Kada je riječ o turističkoj tradiciji pa i gastronomskom imidžu, sjeverna Dalmacija je, baš kao i susjedno Podgorje, najmanje eksponirani i ponajmanje razvijeni dio hrvatske jadranske obale. Godinama tek sinonim za jeftine apartmane i ribarske noći s mirisom užegla ulja i zvucima trećerazrednih zabavljača, taj se dio hrvatske obale, odnosno barem neki njegovi dijelovi, posljednjih godina polako budi i pokušava popraviti imidž te iskoristiti velike prirodne prednosti i potencijale koje ima, naročito u gastronomskoj ponudi.

Kada imaš more i njegove plodove s jedne, a plodne Ravne kotare s druge strane te odličnu prometnu povezanost s kontinentalnom Hrvatskom ludost je to ne iskoristiti i postati gastronomska atrakcija barem u početku za nautičare i izletnike, dok se ne digne i ostala razina ponude i stvori infrastruktura koja će privući zahtjevnije i platežno sposobnije goste mimo marina.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Čarobni svijet mađarske kuhinje ili gdje u Budimpešti odlično jesti za male novce

Opširnije...

Navikao sam na Budimpeštu, tu sam već preko godine dana. Toliko sam puta prehodao Lančani most, zastao kraj grandioznog Parlamenta, lutao i Budimom i Peštom i zatvarao lokale od Oktogona do Židovske četvrti da njezine trgove i ulice smatram svojim dvorištem, a restorane i pubove svojom kuhinjom.

U Budimpešti je teško ostati gladan - jasno je to svakome turistu koji Vaci ulicom korača prema Trgu Vorosmarty ili pak Andrassy avenijom prema Deak Ferencu: sa svih strana restorani, a ispred njih nakešeni konobari koji na solidnom engleskom prizivaju turiste svih nacionalnosti gurajući pred njih jelovnike koji vrište o najboljem gulašu i perkeltu u gradu. Nama je sve to gulaš, ali Mađari gulašem nezivaju jušno jelo koje se jede žlicom, dok je ono što mi smatramo gušem zapravo perkelt. Gulaš - taj autohtoni mađarski okus, gromoglasno se najavljuje kamo god okrenete glavu - međutim pojava kojoj sam često svjedočio, pa i sam bio participant, jest da nakon velikih očekivanja i još većeg računa nerijetko slijede razočarenje i stravična spoznaja da se boljeg gulaša, perkelta i paprikaša vjerojatnije lakše dočepati u zatvorskoj bolnici nego u navlakušama za turiste.

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKIJAŠKA INSPEKCIJA: Zašto je Cortina d'Ampezzo najbolje talijansko skijalište

Opširnije...

Posljednja tri dana zime Trustyjev je skijaški nomad Dan Figenwald odlučio provesti u blistavoj talijanskoj skijaškoj prijestolnici, prepunoj snijega i glamura

One najčešće idiotske frazetine o starosti i vinu kod Cortine d'Ampezzo opet nekako doboju svoj smisao. U najbolje talijansko skijalište neredovito dolazim 15-ak godina. Tu se gotovo ništa promijenilo nije! Ma ne u tih 15, nego u zadnjih 50 godina. I upravo je to jedan od aduta ove prekrasne starice.

Ok, zbog dramatike malo pretjerujem, dogodi se Talijanima poneka nova žičara, a recimo hotel Savoia, koji je bio umoran i na samrti, danas je, temeljito obnovljen, jedan od tri najbolja u Cortini. Pa tu i tamo neki zgodan dučančić, restoran... Nije da se baš ništa ne mijenja, ali to su tek detalji. Cortina d' Ampezzo stara je dama kojoj godine samo donose veću prednost u odnosu na druge talijanske zimske centre.

Opširnije...