ISTARSKA MASLINOVA ULJA OSVAJAJU SVIJET: Kako je Edi Družetić vrhunskom Punta Cissanom oduševio Bruxelles

Opširnije...

Kad je prije tridesetak godina Istra počela uzdizati svoje maslinarstvo, jedna od ključnih figura bio je tada mladi puski agronom Edi Družetić. S vremenom izrastao je u vrhunskog, međunarodno priznatog stručnjaka čija su ulja redovito nagrađivana u svijetu, među ostalim na natjecanima u New Yorku, Japanu, Kini i Parizu, a pet su godina za redom njegova ulja Salevala uvrštena u prestižni svjetski vodič Flos Olei. Isti je vodič posljednjih pet godina Istru proglasio najboljom maslinarskom regijom u svijetu, a za to je umnogome zaslužan i Edi Družetić koji ove godine slavi 40 godina stručnog rada.

Njemu u čast ovih je dana na tržište stavljena ekskluzivna edicija istarskog ekstradjevičanskog ulja Punta Cissana, nazvana prema prestižnoj lokaciji kod Barbarige u Istri gdje se nalazi maslinik star 200 godina. Ta lokacija ima tisućljetnu tradiciju, a tome u prilog govore i ostaci antičke uljare pronađene usred maslinika, za koju se vjeruje da je najstarija na Mediteranu.

Opširnije...

ČUTURINE VIJETNAMSKE IMPRESIJE: Kaotični Saigon, još uvijek rajski Phu Quoc i siguran put u turističku konfekciju

Opširnije...

Sticajem okolnosti dva – tri dana po povratku iz Vijetnama bio sam na večeri s društvom koje je putovanje do Vijetnama i po Vijetnamu obavilo prije nekoliko godina. Kažem im 'ajde, opišite mi Vijetnamce u jednoj riječi…', i dobijem odgovore 'skromni' i 'radišni'. Ja bih ih, recimo, opisao kao 'savitljive', do čega ćemo još kasnije doći. Oni su i ljubazni i uslužni, ali ne servilni, oni su i zainteresirani, oni su i dalje relativno izolirani, to je dojam koji se dobija nakon desetak dana boravka u toj – još uvijek – egzotičnoj zemlji. Ali neće još dugo biti egzotični, jer im je turizam u strašnoj ekspanziji, u posljednjih desetak godina broj turista je narastao otprilike pet puta, da bi prošle godine imali nešto više od 18 milijuna turista. Što donosi nužne prilagodbe, zato rekoh da će ta egzotika polako uzmicati pred univerzalnošću i uniformiranošću koju turizam nosi.

Opširnije...

ČUTURINA OSJEČKO BARANJSKA TURNEJA: Ludi provod uz kazalište, tradicionalne bakanalije i kobnu pijanu košarku

Opširnije...
Zoran Čutura je u društvu imenjaka Predina obilazio osječke i baranjske gastro znamenitosti, promociju knjige Branka Kostelnika te predstavu po njoj, pa sve te dojmove sažeo u tekst

Do prošlog tjedna u Osijeku nisam bio – razmišljao sam i razmišljao, ali se nisam mogao dosjetiti niti jednog odlaska tamo – dobrih dvadeset i pet godina. Godina više ili manje… Nevjerojatno, ali istinito. Pa sam se utoliko i razveselio pozivu u taj slavonski grad, pozivu koji je bio vezan uz kulturu, gdje – recimo – i nemam što tražiti, ali su me ovom prilikom generacijske i svjetonazorske veze, koje su uvjetovale poziv, uputile prema Osijeku. Dakle, predstava 'Osječki long, long play' postavljena je u osječkom HNK još ljetos, ali je sad autor predloška prema kojem je predstava nastala – Branko Kostelnik – predstavio i svoju knjigu. Koja je, kako sam kaže, pet godina čekala da bude uprizorena na taj način. Još jedan osječki long, long play…

Opširnije...

ČUTURINE TAJLANDSKE IMPRESIJE: Puževe sline su najbolji shopping u Tajlandu, a da mogu, sve bih uskoro ponovio

Opširnije...

Prvi – i do ove godine jedini – put u Tajlandu sam bio prije 35 godina, samo u Bangkoku, na dva dana. Bez fotoaparata i bez, naravno, smartphonea, jer tada nisu postojali. I s – pretpostavljam – petnaestak dolara u džepu. Jedino čega sam se s tog puta sjećao jest Buda od smaragda kojeg oblače u različite košuljicu od zlata, prema tome koje je godišnje doba, na mjestu koje se zove Grand Palace. I to je nešto… Ali ni to nije potpuno točno. Iako se taj Buda doista zove Emerald, tj. Smaragdni Buda, on je zapravo od jednog komada jantara, kako sam sada saznao.

No, da, trebala je to biti Južnoafrička Republika, a na kraju je bio Tajland, da ne objašnjavam kako i zašto. Po prvi put smo supruga i ja odlučili tu siječanjsku depresiju razbiti odlaskom na mjesto gdje ćemo ležati na plaži i pijuckati na način na koji to već dugo rade mnogi naši poznanici i prijatelji. Ali, ajd da usput i nešto vidimo, pa smo tako iskombinirali tri dana Bangkoka s plažama južnije, u gradiću Ao Nang u pokrajini Krabi. I nije ispalo loše. Tajland je, zapravo, zicer; dugogodišnja zimska destinacija turista iz svih krajeva svijeta. Barem onih koji nisu skloni avanturizmu. Civilizacija, drugačija nego naša, ali civilizacija, uz stabilnu političku situaciju. Zicer, rekoh.

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKI INSPEKCIJA, LA FORET BLANCHE: Prednosti i mane skijanja u Francuskoj za nestvarno povoljnih 2500 kn

Opširnije...

Kada se spomene skijanje na Francuskoj, prvo što većini padne na pamet jest nedostupnost zbog visokih cijena, što i nije neobično, jer su manje upućenima prve asocijacije na Francusku opravdano hvaljeni, ali i dosta skupi Val Thorens, Val d’Isere ili pak Chamonix. Pomalo je paradoksalno kako je ta ista Francuska ujedno i destinacija u kojoj se za tjedan dana skijanja može proći uvjerljivo najjeftinije od svih zemalja u kojima se “ozbiljno” skija u ovom dijelu Europe (odnosno, ako gledamo Italiju, Austriju, Francusku i eventualno Švicarsku za one dubljeg džepa).

Ne bih ovom prilikom ulazio u detaljnije analize poslovnog modela agencija te s kakvom maržom posluju, no aranžman u kojem za oko dvije i pol tisuće kuna imate uključen prijevoz, smještaj, ski pass i putno osiguranje – gotovo se čini kao alkemija. Konkretnu agenciju s kojom smo išli namjerno neću spomenuti u ovom članku jer nisu baš zaslužili da ih se besplatno reklamira, no, također, nisu zaslužili ni nekakvo javno prozivanje. Vjerujem kako će svi zainteresirani letimičnim guglanjem brzo doći do nekoliko aranžmana ovakvog tipa koji su po cijenama svi „tu negdje“, odnosno do 3000 kuna.

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKI INSPEKCIJA, VAL DI FIEMME: Skijalište sjajnih staza s Cavaleseom kao idealnim spojem svih užitaka

Opširnije...

U ladici pod imenom neobjašnjive pogreške i propusti, u kojoj se s godinama svašta nakupi, posebno mjesto imaju destinacije koje su bez ikakvog suvislog i opravdanog razloga zanemarene.Kada je u pitanju skijanje, jedno od takvih je fantastična talijanska skijaška pokrajina Val di Fiemme, dolina smještena na rubu Dolomita, najljepšeg svjetskog skijaškog planinskog masiva.

OK, postoji tu neko objašnjenje i sitna olakotna okolnost. Naime,nakon najpopularnijeg Kronplatza i njegova zloglasnog seljoberskog hrvatskog tjedna kojeg treba uvijek izbjegavati, sljedeća je najomiljenija ozbiljno dobra skijaška destinacija uvijek bio masiv Sella i skijališta Sella Ronde koja ga okružuju, a to su, tamo najbolja Val Gardena, pa gastronomski raj Alta Badia, živahni Canazei te Arabba i Campitello.

Tu je izbor staza i svega ostalog dovoljno bogat i dobar da malo kome padne na pamet napraviti još tih smiješnih 20-ak kilometara od Canazeia do Moene kao prve od skijališta Val di Fiemmea i provjeriti što se tamo nudi, a trebali bi, jer se taj minimalni napor definitivno isplati. Inače, kada se ide ciljano u Val di Fiemme vozi se preko Portogruara na Belluno i Falcade pa preko prijevoja San Pellegrino do Moene ili dalje prema Predazzu i Cavaleseu. Iz Zagreba do Moene ima 472 kilometra, odnosno oko pet i pol sati vožnje, dok je iz Rijeke to nekih sat i koju minutu brže.

Nažalost, i sam spadam u bedake kojima se nikada nije dalo skoknuti u susjedstvo, barem do Moene, pa sam tako, da, da, sramim se, Val di Fiemme i njegova skijališta testirao tek prošle zime i uvjerio se koliko je ta lijenost bila glupa.

Opširnije...

ČUTURA O HRVATSKIM NEDOĐIJAMA: Stvarno, zašto nikog ne zanima magija Salone, Bribirske glavice i Grapčeva spilje?

Opširnije...

Nikad nisam bio neki naročiti istraživač. Imam dosta frendova koji su za životni lajtmotiv izabrali putovanja, pa nakon tih putovanja na mapi svijeta prekriže slijedeću državu – ili dvije, tri države – i onda slušam priče iz Butana (država bez semafora!), Perua, Jordana… Jedan se popeo na Kilimanjaro, jedan je ronio s velikim bijelima u Južnoafričkoj republici (njemu sam rekao 'aj probaj biti sa mnom doma kad mi se supruga ispižđena vrati s posla, kakvi veliki bijeli'), jedan je putovao vlakom od Delhija do Jaipura, jedan je hodao Kineskim zidom, jedan je slušao Flaca Jimeneza negdje u Bronxu, kao jedino bijelo lice u publici, jedan je ronio na Velikom koraljnom grebenu, jedan je lovio marline kod Florida Keysa – ne znaš što je zanimljivije. Ali nije to za mene.

Opširnije...

NAJBOLJI I NAJPOTPUNIJI SKIJAŠKI VODIČ: Sve što trebate znati da ne odete na skijanje kao guske u maglu

Opširnije...

Napokon stižu zimske radosti – skijanje, bordanje i sve lijepo što uz to već ide, uključujući ovaj poučni tekst o pripremama za najbolji dio godine

Na skijanje i skijaše još se iz doba bivše države gleda onako, malo podozrivo. Pa tko si to može priuštiti, pa to je skorojevićko preseravanje, pa kakvi su to ljudi koji dižu kredite da bi sedam dana skijali i jeli sarme od kuće... Istina je da među skijašima, kao i među svim ljudima općenito, postoji gomila skorojevića i preseratora svih vrsta, ali unatoč tome, skijanje, bordanje i sve te zimske radosti, fantastična su zabava, nenadjebiv aktivni odmor i, ako mene pitate, definitivno bolji nego ljetno gubljenje vremena na pretrpanoj i precijenjenoj jadranskoj obali uz one neljubazne i vječno nadrkane domaćine kojima je pljačkanje turista smisao života. Pogodi li se još i dobro vrijeme, na planini je baš uvijek bolja zabava. Napokon, više od 200 000 hrvatskih skijaša ne može biti u krivu.

Opširnije...

GASTRO ŠETNJA SEULOM 2: Što se jede i pije za popravljanje raspoloženja po vrućem i vlažnom ljetnom vremenu

Opširnije...

U Seul se ne ide po ljeti. Svatko tko može iz njega tada pobjegne, jer je klima naprosto očajna. Vruće je, stravično sparno i gotovo neprekidno lijeva kiša. Uz sve to je, naravno, i zagađeno pa i kad je vedro svo vrijeme umjesto plavog neba vidiš sivi svod. No, zato postoji “comfort food” da se osjećaš bolje kad je vani kiša. U Koreji je to pajeon - sve što se može zamisliti umoče u smjesu jaja, brašna i mladog luka i prže u ulju. Zovu to i palačinkama, ali to nema nikakve veze s našom verzijom palačinki.

Korejci jedu pajeon i piju makgeolli (mliječno bijelo korejsko vino od riže) kad je vani kiša. Kažu da prodaja pajeona vrtoglavo skoči kad je vani koma vrijeme. Uvjerili smo se u to jedne kišne nedjelje. Oblaci su ležali nad gradom od jutra, kiša je padala neprestano kao da nikada neće stati, a u blizini hotela, u ulici Dongdaemun-gu, je sudbinom ili pukom ludom srećom (kako vam drago) bio najslavniji market baš za pajeon.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ: Svi se trude oko otvaranja sezone, ali hedonistički spektakl Alta Badije ostaje nenadmašan

Opširnije...
Alta Badia je savršeno mjesto za otvaranje skijaške sezone, jer premda se oko otvaranja potrude svi, nigdje nema takve kombinaciju hedonizma i skijanja kao što je glasoviti A Taste of Skiing

Premda se o tome u autističnim balkanskim zabitima poput naše manje zna, na svijetu postoje sasvim normalna mjesta gdje je život prilično lijep.

Jedno od takvih je i talijanska Alta Badia, čarobna skijaška regija u Dolomitima, u kojoj se početak sezone tradicionalno obilježava Gourmet ski vikendom kao dijelom priče zvane A Taste of Skiing, spektakularnom kombinacijom skijanja i vrhunske gastronomije s mnoštvom Michelinovih zvjezdica i sjajnih vina što traje čitavu sezonu.

Ideja o spajanju skijanja s vrhunskom gastronomijom mudra je i logična u kontekstu činjenice da skijališta Alta Badie (Corvara, San Cassiano, La Villa, Colfosco, Badia, La Val) možda i nemaju toliko dugih i širokih staza neka druga u Dolomitima, uključujući susjednu Val Gardenu, ali zato nigdje na svijetu nema ni toliko Michelinovih zvjezdica na tako malom prostoru.

Pravila Gourmet ski vikenda su jednostavna: svatko tko želi uživati u kombinaciji prvog sezonskog skijanja i vrhunske hrane plati 50 eura, za što dobije narukvicu s kojom može obilaziti skijaške staze Alta Badije, a od 11 do 15 sati zvjezdicama ovjenčani vrhunski chefovi u nekoliko planinskih bajkovitih restorana za njih pripremaju delicije koje mogu kušati i zaliti s vrhunskim lokalnim vinima.

Opširnije...

GASTRO TURA PO SEULU 1: Grad dobroćudnih ljudi, sjajne atmosfere i prilično skupe, ali beskrajno ukusne hrane

Opširnije...

Posljednjih je godina koreanska kuhinja eksplodirala. Svi su odjednom postali ludi za kimchijem, jeo se bibimbap i gušilo u galbiju. Miješali su se i okusi Koreje s primjerice hamburgerima ili tacosima u crossover gastronomiji gdje je sve dozvoljeno.

Prvi sam kimchi stavila u usta prošle godine u Maksimirskoj. Usred noći naletjesmo na nekog backpackera iz Seula koji je tražio nešto za pojesti u kvartu prepunom hostela i kad sam mu naručila kebab u lokalnoj ćevabdžinici sav je sretan izvadio od nekuda limenku kimchija kao poklon. Kimchi je otprilike kiseli kupus pa dobrano zaljućen chillijem. Ruku na srce okus je bio odvratan.

Opširnije...