TRUSTYJEVA SKI INSPEKCIJA, LA FORET BLANCHE: Prednosti i mane skijanja u Francuskoj za nestvarno povoljnih 2500 kn

Opširnije...

Kada se spomene skijanje na Francuskoj, prvo što većini padne na pamet jest nedostupnost zbog visokih cijena, što i nije neobično, jer su manje upućenima prve asocijacije na Francusku opravdano hvaljeni, ali i dosta skupi Val Thorens, Val d’Isere ili pak Chamonix. Pomalo je paradoksalno kako je ta ista Francuska ujedno i destinacija u kojoj se za tjedan dana skijanja može proći uvjerljivo najjeftinije od svih zemalja u kojima se “ozbiljno” skija u ovom dijelu Europe (odnosno, ako gledamo Italiju, Austriju, Francusku i eventualno Švicarsku za one dubljeg džepa).

Ne bih ovom prilikom ulazio u detaljnije analize poslovnog modela agencija te s kakvom maržom posluju, no aranžman u kojem za oko dvije i pol tisuće kuna imate uključen prijevoz, smještaj, ski pass i putno osiguranje – gotovo se čini kao alkemija. Konkretnu agenciju s kojom smo išli namjerno neću spomenuti u ovom članku jer nisu baš zaslužili da ih se besplatno reklamira, no, također, nisu zaslužili ni nekakvo javno prozivanje. Vjerujem kako će svi zainteresirani letimičnim guglanjem brzo doći do nekoliko aranžmana ovakvog tipa koji su po cijenama svi „tu negdje“, odnosno do 3000 kuna.

Opširnije...

ČUTURA O HRVATSKIM NEDOĐIJAMA: Stvarno, zašto nikog ne zanima magija Salone, Bribirske glavice i Grapčeva spilje?

Opširnije...

Nikad nisam bio neki naročiti istraživač. Imam dosta frendova koji su za životni lajtmotiv izabrali putovanja, pa nakon tih putovanja na mapi svijeta prekriže slijedeću državu – ili dvije, tri države – i onda slušam priče iz Butana (država bez semafora!), Perua, Jordana… Jedan se popeo na Kilimanjaro, jedan je ronio s velikim bijelima u Južnoafričkoj republici (njemu sam rekao 'aj probaj biti sa mnom doma kad mi se supruga ispižđena vrati s posla, kakvi veliki bijeli'), jedan je putovao vlakom od Delhija do Jaipura, jedan je hodao Kineskim zidom, jedan je slušao Flaca Jimeneza negdje u Bronxu, kao jedino bijelo lice u publici, jedan je ronio na Velikom koraljnom grebenu, jedan je lovio marline kod Florida Keysa – ne znaš što je zanimljivije. Ali nije to za mene.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ: Da, nije blizu i nije jeftino, ali nigdje se ne skija i tulumari tako dobro kao u Val Thorensu

Opširnije...

Kada je riječ o skijanju i zimskim radostima Francuska je idealan izbor, a glasoviti Val Thorens jedno od općih mjesta i klasika za sve koji su dovoljno mudri da znaju i vole skijati ili bordati. Val Thorens je, zapravo, zbog svoje nadmorske visine i snježnog bogatstva idealan za proljetno skijanje kada su igri i sunčanja, bakanalije i tulumi na spektakularnim terasama po stazama, ali tko ne može u njemu uživati tada, neće pogriješiti ode li u standardnim zimskim terminima kada treba računati na mogućnost lošijeg vremena.

Val Thorens (izgovara se Torans sa s na kraju) se nalazi u francuskim Savojskim Alpama u području poznatom kao Tri doline. Smješteno je na 2300 metara nadmorske visine što znači da je najviše skijalište Europe te da snijega i u samom mjestu ima do svibnja, a vrhovi kojima je okružen i s kojih ide bezbroj fantastičnih, širokih i dugih uređenih staza, mahom prelaze 3000 metara i najveći dio godine su bijeli.

Opširnije...

GASTRO ŠETNJA SEULOM 2: Što se jede i pije za popravljanje raspoloženja po vrućem i vlažnom ljetnom vremenu

Opširnije...

U Seul se ne ide po ljeti. Svatko tko može iz njega tada pobjegne, jer je klima naprosto očajna. Vruće je, stravično sparno i gotovo neprekidno lijeva kiša. Uz sve to je, naravno, i zagađeno pa i kad je vedro svo vrijeme umjesto plavog neba vidiš sivi svod. No, zato postoji “comfort food” da se osjećaš bolje kad je vani kiša. U Koreji je to pajeon - sve što se može zamisliti umoče u smjesu jaja, brašna i mladog luka i prže u ulju. Zovu to i palačinkama, ali to nema nikakve veze s našom verzijom palačinki.

Korejci jedu pajeon i piju makgeolli (mliječno bijelo korejsko vino od riže) kad je vani kiša. Kažu da prodaja pajeona vrtoglavo skoči kad je vani koma vrijeme. Uvjerili smo se u to jedne kišne nedjelje. Oblaci su ležali nad gradom od jutra, kiša je padala neprestano kao da nikada neće stati, a u blizini hotela, u ulici Dongdaemun-gu, je sudbinom ili pukom ludom srećom (kako vam drago) bio najslavniji market baš za pajeon.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Židovska četvrt – party meka i kvart sjećanja na strahote nacizma i sovjetske okupacije

Opširnije...

Budimpešta je nevjerojatno mlada, naročito noću. Moja budimpeštanska adresa nalazi se u samom epicentru sedmog distrikta, u staroj Židovskoj četvrti - mladima poznatijoj po nadimku "party district". Ovdje stoluje svjetski poznata, iznimno vibrantna mladenačka noćna scena - tzv. ruin pubova (pubovi u ruševinama).

Ne čudi stoga što sam neke od najboljih dana svojeg budimpeštanskog života proveo noću. Pregršt me uspomena veže za ovaj dio grada. Neke su epizode bespovratno urezane u moju memoriju, spremne za novo evociranje, a neke su pak zauvijek izgubljene, utopljene u pozamašnim količinama palinke (nezaobilazne mađarske žestice), koja se u svakom lokalu ovog kvarta, nakon svakog sumraka, pa sve do zore - toči u hektolitrima. Pojedine, međutim, uspijevam povratiti iz pepela zaborava, no na njih me moraju podsjetiti moji prijatelji, svjedoci tih zbivanja i noći.

Opširnije...

GASTRO TURA PO SEULU 1: Grad dobroćudnih ljudi, sjajne atmosfere i prilično skupe, ali beskrajno ukusne hrane

Opširnije...

Posljednjih je godina koreanska kuhinja eksplodirala. Svi su odjednom postali ludi za kimchijem, jeo se bibimbap i gušilo u galbiju. Miješali su se i okusi Koreje s primjerice hamburgerima ili tacosima u crossover gastronomiji gdje je sve dozvoljeno.

Prvi sam kimchi stavila u usta prošle godine u Maksimirskoj. Usred noći naletjesmo na nekog backpackera iz Seula koji je tražio nešto za pojesti u kvartu prepunom hostela i kad sam mu naručila kebab u lokalnoj ćevabdžinici sav je sretan izvadio od nekuda limenku kimchija kao poklon. Kimchi je otprilike kiseli kupus pa dobrano zaljućen chillijem. Ruku na srce okus je bio odvratan.

Opširnije...

GOURMET SKISAFARI, ALTA BADIA: Zaboravite "hrvatski tjedan", ovo je savršena kombinacija skijanja i hedonizma

Opširnije...

Praćen uvijek istim nenadahnutim televizijskim prilozima i novinskim tekstovima koje uglavnom naprave oni koji na skije nikada nisu stali, bolno iritantnim native marketing uradcima te stupidnim komentarima po društvenim mrežama otužnih i patetičnih likova koji doista misle da je skijanje isključivo snobovsko preseravanje, došao je i prošao još jedan mitski „hrvatski skijaški tjedan“.

OK, ruku na srce, to su oni dani u godini kada se doista aktivira i impresivan broj snobova koji na skijanje idu u baš tom terminu premda im to uopćei nije sila kao što bude onima što imaju djecu školske dobi i nemaju drugog izbora. Mislim, jebeš skijanje ako te nitko ne vidi, pa tako akademik Reiner aktivira rotirke, a trećerazredni se celebrityji hrabro bacaju pred objektive pa se tako tu mobilizira i fini broj seljobera spremnih demonstrirati svu raskoš svoga neukusa, pa se lijepo grupiraju u omiljenim im i uvijek istim skijalištima da ih svi vide, i pretvore ih u mjesta u koja tada nitko normalan pri zdravoj pameti ne želi ni primirisati. Tko bi uopće normalan htio uživo gledati neukusno metiljanje likova koji izgledaju kao trećerazredna kopija najgorih Rusa te slušati Rozgu, Grdovića, Coloniju, Severinu ili čak Dražena Žanka na 2000 metara visine u zoni sumraka pod imenom „hrvatski party“ sa svim onim rukama u zraku, krvavim očima i nabreklim žilama. To naprosto, shvatili ste, treba obavezno izbjeći, onako kako vrijedi izbjeći primjerice Hvar ljeti kad se tamo sjati sve i svašta iz te iste ladice ili precijenjeni i preskupi zagrebački advent vikendom, a još bolje svim danima.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Grad s najviše termalnih izvora na svijetu i ludim partyjima u toplicama

Opširnije...

Budimpešta i termalne kupke: I kroz vjeđe je vidljiv znak jednakosti. A part od impozantnih zdanja veličanstvene arhitekture i neizmjerne kulturne i povijesne vrijednosti, burne gradske prošlosti i fenomenalne kuhinje - čuvene budimpeštanske terme jedan su od specifikuma grada, a možda i najveća komparativna prednost pred drugim gradovima slične forme i povijesti.

Zanemarimo na tren osobne preferencije, sentimentalnu povezanost i (pre)sladunjave panegirike kojom svjetski i lokalni mediji kite mađarsku prijestolnicu - u području od nekoliko stotina kilometara stoje gradovi koji joj opasno konkuriraju u kategoriji najljepših europskih metropola. Od bezbroj puta opjevanih metropola poput, Rima, Beča i Berlina do gradova koji nezaustavljivo povraćaju ugled i status koji su nekoć uživali, a tu tron definitivno zauzimaju Prag i Budimpešta - teško je, gotovo nemoguće objektivno odrediti koji je naj. Međutim, ono što drugi gradovi nemaju utkano u dio svog identiteta su termalna kupališta, a Budimpešta je grad sa najviše izvora ljekovitih voda na svijetu.

Opširnije...

INSAJDERSKA BUDIMPEŠTA: Vodič kroz spektakularni gastro advent u mađarskoj prijestolnici

Opširnije...

O zagrebačkom se adventu raspredaju bajke i legende, ali pogled na uličnu gastro ponudu u Budimpešti izaziva ozbiljno curenje slina. Tomislav piše o najboljim mjestima adventa u Budimpešti, pa tko još stigne...

Rasplamsali mirisi cimeta i kuhanog vina, hipnotizirajuće blještavilo božićnih lampica, razigrana, a opuštena vibra i abnormalne količine primamljivih slastica neki su od jasnih indikatora predbožićnog razdoblja u kojem gradovi starog kontinenta bivaju ogrnuti čudesnim, blagdanskim dekorom koji jednostavno tjera na osmijeh na veselje. Iako u nas  božićni sajmovi u Beču, Salzburgu i Pragu već poduže vrijeme imaju primat nad onim u mađarskoj prijestolnici, impresivnom ponudom autohtonih specijaliteta i pića, kreativnim idejama, živahnom zabavom i očaravajućim ambijentom koji odiše bezuvjetnom mađarskom gostoljubivošću i susretljivošću, za čas je moguće osvanuti u nekom  posebnom svijetu koji kombinira raskoš i blještavilo kojim se razmeću razvikani austrijski i njemački gradovi te bajkoviti, intimniji božićni ugođaj tako svojstven manjim gradovima poput Bratislave i donedavno Zagreba.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ: Heiligenblut - skriveni koruški dragulj idealan za uživanje u čudesnoj prirodi i odličnim stazama

Opširnije...

Heiligenblut je nerazvikano koruško mjestašce koje se nalazi na tromeđi s pokrajinama Salzburg i Tirol, na kraju bajkovite doline i u podnožju najvišeg austrijskog planinskog vrha, 3798 metara visokog Grossglocknera. Samo mjesto je na 1300 metara nadmorske visine, pozicionirano je na stmini, a u njemu dominira golema kasno gotička crkva, što s obzirom na povijest i legendu o osnutku Heiligenbluta nije slučajno.

Opširnije...

TRUSTYJEVA SKI INSPEKCIJA: St. Anton je opravdano u vrhu austrijske skijaške ponude unatoč sitnim manama

Opširnije...

Premda s pravom uživa ugled simbola zimskog turizma i jedne od najskijaškijih država svijeta, Austrija zapravo nikada nije bila prva asocijacija na glamurozno europsko skijanje i sve što uz to ide -  od luksuznog smještaja i usluge, preko vrhunske gastronomske ponude pa do ukupnog imagea.  

Zapravo, u europskim okvirima i Švicarska i Francuska i Italija imaju jače adute u toj niši i uvijek će neki St. Moritz, Klosters ili Gstaad, Cortina i Alta Badia ili Courchevel za mnoge imati prednost pred austrijskim zimskim luksuzom koji, razumije se, i te kako postoji, premda je nekako manje razvikan od konkurencije.

OK, Austrijanci baš i nisu prvaci svijeta u opuštenosti, nisu baš bili u prvim redovima ni kada se dijelčio šarm, a u njihovim se planinama pretjerano ne osjeća opjevani bečki štih i škola, ali u Arlbergu, snijegom najbogatijoj austrijskoj regiji, nalaze se ekskluzivni i luksuzni Lech i Zürs koji sa susjednim St. Antonom čine vrhunac austrijske skijaške ponude i mogu stati uz bok razvikanijim konkurentima. Lech i Zürs, štoviše, zajedno imaju više od 100 hotela s pet ili četiri zvjezdica, a od ove godine njihovi su skijaški tereni spojeni s onima u St. Antonu što ovo područje čini možda i najvećim top skijalištem svijeta.

Opširnije...