london_panorama_temza.JPG

Britanci su bliži izlasku iz EU, a izađu li, možda će primijetiti da im je željeznica u francuskim i njemačkim, glavne novine u australskim, nekretnine u azijskim, a nogometni klubovi u ruskim, tajlandskim i američkim rukama

Britanski fakultet sa svjetskom reputacijom, London School of Economics, proučio je nedavno ponašanje glasača tijekom nedavnih izbora i referenduma u 25 država. U njemu ne spominju što se, dovraga, dogodilo s hrvatskim biračima prije nekoliko mjeseci, ali otkrivaju zanimljiv podatak da se glasači ponašaju znatno nepredvidljivije prilikom glasanja na referendumu nego na izborima.

Onih koji stav zauzmu u posljednji trenutak ili tek tada uopće odluče kako će glasati – više je na referendumima i stoga su njihovi rezultati znatno nesigurniji. Dodamo li tome da su referendumska glasanja manje povezana s tradicionalnom stranačkom odanošću – jasno je zašto se ovih dana vodi nemila bitka za svaki britanski glas.

Jednom davno pročitala sam kako je Đorđe Balašević rekao početkom rata u Hrvatskoj kako ga toliko vojski traži da ima osjećaj da cjelokupna obrana i zaštita počivaju na njegovim leđima. Ja se ovih dana osjećam vrlo slično – kao da sudbina velikobritanskog boravka u Europskoj uniji ovisi baš o meni. Iz poštanskog sandučića mi cure pro i kontra letci, reklame me zaskakuju na vlakovima podzemne željeznice, pokušavam li pogledati koji video na YouTubeu najprije moram odgledati ingenioznu reklamu jednih ili drugih. Dodamo li tome kampanju onih koji naprosto nagovaraju Britance da uopće izađu na referendum... u Amazoni danas ima sigurno puno manje drveća nego prije početka ove kampanje. Pritom niti jedna strana nimalo ne zazire od duboko mračnih poruka što će nam se dogoditi ako odemo/ostanemo.

U kampanje su se uključili i poznati. Leave kampanju tako podupiru legendarni Monty Phytonovac John Cleese, tvorac serije Downton Abbey, Julian Fellowes, bivši nogometaš Sol Campbell, glumac Michael Caine, glumice Joan Collins i Elizabeth Hurley i prvi čovjek Formule 1 Bernie Ecclestone.

Pismo potpore Remain kampanji potpisalo je 250 poznatih Britanaca i Britanki među kojima glumci Benedict Camberbatch, Kiera Knightley, Dominic West, Jude Law, Emma Thompson, Helen Bonham Carter, Patrick Stewart, Derek Jacobi, John Hurt, Kirstin Scott Thomas, redatelji Richard Curtis, Danny Boyle i Mike Leighh, komičari Eddye Izzard, Jo Brand i Steve Coogan, pisac John Le Carre, trener Arsenala Arsene Wenger, modna dizajnerica Vivian Westwood, TV zvijezda Jeremy Clarkson, glazbenica Paloma Faith...

Rezultati referenduma biti će objavljeni u gradskoj vijećnici Manchestera
Rezultati referenduma biti će objavljeni u gradskoj vijećnici Manchestera
Britanska je javnost ostavljena da se pokuša snaći u toj kakofoniji vijesti, informacija i lažnih podataka. Problem je, međutim, što prosječnog Britanca zapravo u najdubljoj glasačkoj dubini zapravo ne zanimaju hoće li zdravstveni sustav imati sto milijuna funti više ili manje, hoće li znanstvenici izgubiti ili dobiti milijune funti od EU, hoće li imati više ili manje moći u obrani svojih potrošačkih/legalnih/itd. prava, hoće li energetsko-ekološka situacija biti bolja ili gora, hoće li imati više ili manje ribe u moru, pa čak i hoće li penzije padati ili rasti... sve te nevjerojatno opsežne i komplicirane teme kroz prosječne britanske uši prozuje uz vrlo malo ostavljenog traga.

Bitka se uglavnom vodi na dva polja. Jednom većem i jednom manjem. Jednom emotivnijem i jednom kompliciranijem. Jednom o koje svi imaju mišljenje i jednom koje malotko razumije. Imigracija i gospodarstvo. Na ovu potonju temu noževe bruse od ministarstva financija preko Richarda Bransona, vlasnika Virgina, do zainteresiranog čistača ulica. Jedni očajavaju na upozorenje američkog predsjednika Baracka Obame da će Britanija pasti na kraj reda u trgovini sa SAD-om ako napusti EU, drugi to proglašavaju „Obaminom nevjerojatnom prijetnjom“. Neki čak zaista i stvarno zbrajaju i oduzimaju koliko UK daje a koliko dobiva od Europske unije te koliki je postotak ukupne britanske trgovine s ostatkom Unije.

Drugi pažljivo čitaju procjene hoće li funta narasti ili totalno propasti ako Britanija ode. Britanac domesticus vulgaris tu svađu, za razliku od brojnih drugih, ipak sluša. Makar s pola uha. Ali cijelo britančevo uho bez premca pripada samo jednoj jedinom temi – imigraciji. U svoj njenoj širini i različitosti. I brkaju se tursko/arapsko/kineski i svi drugi, najčešće izvan EU-ovski, oligarsi koji za godišnji dvotjedni shopping boravak kupuju stanove u najbogatijim dijelovima Londona s Romima iz istočne Europe. Manjak školskih mjesta brka se s lažnim tražiteljima azila. I iznad svega se brka pitanje kontrole imigracije s islamofobijom i ISIL-om.

Primjetan je tu manjak osnovnog znanja zemljopisa, shvaćanja o čemu se tu zapravo glasa, na koju će to točno imigraciju potencijalni odlazak Britanije iz EU stvarno imati utjecaja... ali su zato emocije uključene na najjače. Za kamp pobornika ostanka Britanije u EU ovih je dana objavljen neugodan izvještaj koji otkriva da unatoč najnovijim, znatno pooštrenim,imigracijskim mjerama imigracija i dalje nemilosrdno raste. Za isti taj tabor nedavno je objavljeno i odlično istraživanje koje pokazuje kako je ukupan gospodarski doprinos imigranata u debelom plusu, tj. da država od njih ima više koristi nego troška.

Tabloid The Sun podupire napuštanje EU
Tabloid The Sun podupire napuštanje EU
Za tabor pobornika odlaska Britanije iz EU, ovih je dana objavljen silno koristan izvještaj kako nove, pooštrene, imigracijske mjere torijevske vlade ne donose rezultate i kako je broj imigranata sve veći. Za isti taj tabor nedavno je objavljeno neugodno istraživanje koje otkriva da imigranti britansku ekonomiju ostavljaju u plusu. I tako svaki dan. U mom podijeljenom hrvatsko-britanskom mozgu nema sumnje da će pobijediti ona strana koja glasače uspije uvjeriti u svoju verziju imigracijske istine. Jer, na tu temu, da se vratimo Balaševiću, ionako ne bira pamet, nego srce. Isto to moje podijeljeno biće jako je zadovoljno što moja familija rat ne bu zgubila.

Gledajući nedavnu anketu u Independentu koji Leave taboru daje čak 10 posto prednosti, a i kako se ovih dana najčitaniji tabloid The Sun konačno odlučio i rukama i nogama početi podupirati Leave kampanju – jako zaljubljeno gledam u svoj hrvatski EU pasoš. I žalujem što svi u Britaniji nisu mladi, obrazovani ljudi koji žive u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. Jer ti neće glasati za izlazak. Ali, eto, nisu. 

Nekoliko dana pred referendum razlozi za optimizam Remain kampanje ozbiljno su se istopili. Pesimistično mi se čini da više nije nemoguće da nam uskoro uslijedi dvogodišnji neugodan razvod od Europske unije, pripreme novoga referenduma za neovisnost Škotske kojega oni uredno najavljuju ukoliko UK ode iz EU, smjena na samom vrhu torijevaca (što me, u ime Kurte i Murte, najmanje dira)...

Britanci bi zaista mogli svoju državu "uzeti nazad u svoje ruke" što tako srčano želi Leave tabor. Možda onda i primijete da im je privatizirana željeznica u francuskim i njemačkim, glavne novine u australskim, nekretnine u daleko i bliskoistočnim a nogometni klubovi u ruskim, tajlandskim i američkim rukama. O financijskom sektoru da i ne govorimo... I pitam se, i to s vrlo prijateljskim osjećajem kojega gajim prema državi u kojoj živim – je li u svojoj najdubljoj dubini ovaj referendum zapravo na jednu sasvim drugu temu: britanske spremnosti da konačno u krevet pospreme ideju grandioznosti i svjetske nezaobilaznosti svoje države?

 

Ubojstvo zastupnice Jo Cox politički je motivirani terorizam

Ubijena je na zadatku. Na sasvim običnom, rutinskom, političkom i građanskom zadatku – razgovoru sa svojim biračima kojeg svaki britanski poslanik  ima obavezu organizirati jednom mjesečno u izbornoj jedinici koju zastupa u parlamentu.

Helen Joanne Cox
Helen Joanne Cox
Način na koji je britanska zastupnica Jo Cox izgubila život 16. lipnja u Yorkshiru šokirao je britansku javnost. Prvo je na nju pucano iz ručno izrađenog pištolja a zatim je izbodena nožem iskrvarila na pločniku ispred knjižnice u kojoj je razgovarala s glasačima. Ubojica Thomas Mair je pritom izviknuo Britan First (Britanije prije svega) što je ime stranke ekstreme britanske desnice. Malo kasnije, pred istražnim sucem,  kada je upitan za svoje ime ubojica je rekao “Moje ime je Smrt izdajicama – sloboda Britaniji.»

Policija je objavila da je na Mairovom računala našla dokaze povezanosti s ekstremnom desnicom u Britaniji i SAD-u.

Sve to mnogim medijima nije bilo dovoljno da ubojstvo proglase činom politički motiviranog terorizma. Pribjeglo se uobičajenom arsenalu izraza, koji je tabloidima vrlo često pri ruci kada se ne radi o ubojicama muslimanske nacionalnosti. Dakle, za mnoge medije za sada je riječ o mentalno poremećenom luđaku i fanatiku.

Teško je za sada reći hoće li i koliko ubojstvo laburističke zastupnice Jo Cox utjecati na ishod referenduma. Za sada, čini se, nema bitnijih pomaka na izbornim anketama, ali očekuje se da će se u trenutku kada se šok pretvori u nezadovoljstvo i otpor, njezino ubojstvo prouzročiti štetu kampanji za odlazak iz EU. No, pobjedi li Leave kamp, postoje ozbiljni izgledi da ljudi kao što je bila Jo dugo neće kročiti kroz vrata parlamenta, barem ne kao zastupnici. Jer, odlaskom iz EU  u modi će vjerojatno biti tradicionalno konzervativni zastupnici, uštogljenih izgleda i još uštogljenijih pogleda.

Jo je, osim što je živjela na brodu na Temzi i u parlament dolazila biciklom,  pripadala sasvim suprotnom političkom svijetu. Gorljiva zagovornica prava na jednakost, borac za prava manjina, nekadašnja direktorica humanitarne organizacije Oxfam, 41 godisnja Jo Cox izabrana je u parlament po prvi puta prošle godine. U samo godinu dana svojim nastupima u parlamentu skrenula je pozornost na sebe i stekla status velike nade laburistićke stranke. I ne samo te stranke, već čitave Velike Britanije. Cijenili su je i konzervativci. U specijalnom komemorativnom zasjedanju parlamenta u ponedjeljak britanski premijer Cameron rekao je – imala je jedinstvenu energiju, kad je ona govorila svi su je slušali.

I još jedan podatak – Jo Cox je radila na izvještaju kojeg je namjeravala predočiti u parlamentu – bitno povećanom broju napada na stanovnike muslimanske nacionalnosti. Zanimljivo je kako je usamljeni luđak od 53 milijuna ljudi, tog 16.lipnja naletio baš na Joe Cox.
Što ti je slučajnost. (Nino Bantić)