OUTLOOK FESTIVAL, PULA: Sve što treba znati o najvećem europskom festivalu bass i soundsystem kulture

Opširnije...

Tjedan dana nakon Dimensions festivala štinjansku utvrdu Punta Christo kod Pule zaposjednu i ljubitelji bass glazbe – štoviše - i u dvostrukom broju, njih čak 15 tisuća, mahom iz Velike Britanije. U istoj britansko-hrvatskoj koprodukciji poput Dimensionsa, Outlook festval najveći je festival bass i soundsystem kulture u Europi. Tvrđavom će tako i u 9. izdanju u četiiri dana grmjeti zvuci duba, reggaea, hip hopa, drum'n'bassa, breakbeata, junglea, grimea, garagea, dubstepa i sličnih žanrova s više od 200 izvođača.

Opširnije...

DIMENSIONS FESTIVAL, PULA: 12 razloga zašto vrijedi partijati na sjajnom festivalu na utvrdi Punta Christo

Opširnije...

Hrvatska obala već ljetima uživa status partijanerske meke. Partija se na bezbroj događanja od Pule, preko Zrća i Tisnog, pa sve do Splita, Hvara i Dubrovnika, odnedavno i na nekadašnjem Otoku mladosti, Obonjanu. Glazbenim nevježama sigurno je najpoznatija splitska Ultra, najrazvikanijji festival koji kvalitativno zapravo predstavlja teški komercijalni trash. Svakog kužera underground glazbe neukus Ultre podsjeća na tehno cajke, izrirčaj tek nešto drukčiji od onog s cajkaškog Ringišpil festivala, pošasti koja je tek nešto kasnije također pohodila dalmatinsku metropolu.

No, za status istočne jadranske obale obale kao nove Ibize među partijanerskom populacijom zaslužni su brojni kvalitetni ljetni festivali na kojima nema tko nije nastupio od najzvučnijih mahera svjetske elektronske scene. Poslastica za kraj ljeta su uvijek dva festivala u štinjanskoj utvrdi Punta Christo kod PuleOutlook, najvažnijij europski festival bass glazbe te Dimensions koji promovira house i techno zvuk, oboje u koprodukciji britanskih organizatora i agilne domaće udruge Pozitivan ritam. Upravo zato ovo su dva najotvorenija britanska festivala prema domaćoj publici, odnosno onoj s područja pokojne Juge, kako kroz intenzivniji PR, tako i kroz znatno povoljniju cijenu ulaznice za ovdašnje partijanere. Posebnost ovih festivala su i spektakularni koncerti otvorenja u pulskoj Areni. Za peto izdanje Dimensionsa organizatori su se potrudili osvježiti program brojnim legendarnim imenima tehna, a pogotovo housea.  U Areni te na sedam živopisnih pozornica Punta Christa od 25. do 28. kolovoza nastupa sama krema elektronske glazbe.

Opširnije...

VODIČ KROZ KONCERTNO LJETO I RANU JESEN: Sve što vrijedi i ne treba propustiti iz odlične koncertne ponude

Opširnije...

Veličanstveno moćni i brutalno glasni Destruction Unit te sjajni Tinariwen, Nothing i God Is An Astronaut poslastice su ljetne koncertne sezone

Završetak INmusic festivala, ove godine dosadnijeg nego ikada, označio je tradicionalno i kraj proljetne te početak ljetne odnosno rano jesenske koncertne sezone. Na stranu festivali, to je priča za sebe, ali već se sada dovoljno lijepih stvari najavilo da je izvjesno da za one koji će biti u Zagrebu, a nisu cijepljeni od dobrog ukusa neće nipošto biti dosadno. Pa da vidimo što se za sada nudi:

Opširnije...

REZIME SUPERUHO FESTIVALA: Bilo je to odličan festival, a preseljenje u Primošten pokazalo se kao pun pogodak

Opširnije...

Postojalo je mnogo razloga zbog kojih sam bio skeptičan u vezi ovogodišnjeg izdanja Superuho festivala. Zapravo, bilo ih je toliko da skoro nisam otišao, a to bi pak bila velika pogreška. Što se tiče lineupa, ne mogu reći da me previše impresionirao, barem ne na način kao što su to Mate Škugor i ekipa činili prošlih godina, no ima nešto posebno kod Superuha što posjetitelje privlači već treću godinu na treću festivalsku lokaciju. Konceptualno je ideja Superuha ne samo dobra, već genijalna. Tri dana sunca i mora, muzike i druženja, hrane i pića, a sve to na našoj lijepoj obali po vrlo pristupačnim cijenama.

Opširnije...

INTERVJU, THE BLACK HEART REBELLION: Želimo da se ljudi nakon slušanja naše glazbe osjećaju kao nakon sjajnog filma

Opširnije...

Priča The Black Heart Rebelliona počela je sada već davne 2008. godine izlaskom istoimenog debitantskog albuma koji je, realno, više zvučao kao demo nego što je bio konkretan album. Uz samu činjenicu da album nije bio nešto posebno, valja u obzir uzeti i činjenicu da je to bio screamo album novonastalog benda. TBHR nastavili su u tom stilu sljedećih par godina, točnije, do 2013. kada izlazi album „Har Nevo“ te predstavlja gotovo čudesan zaokret u zvuku. Screamo je nestao, a ono što je ostalo je kombinacija žanrova za koju zaista nema pravog naziva.

Moglo bi se nabacivati terminima poput post-rocka, ambienta, tribala, itd. ali činjenica ostaje da niti jedna od tih riječi točno ne označava njihov zvuk. Sam pristup glazbi na tom, sada tri godine starom, albumu savršen je primjer moderne belgijske underground škole kolektiva Church Of Ra koji je iznjedrio cijelu novu scenu na Sjeveru, a vjerojatno najbolji primjer su upravo TBHR i moćni Amenra. Mračni i atmosferični, moćni i melodični, TBHR nastavili su u smjeru „Har Neva“ te iznenadili publiku sljedećim albumom koji je zadržao atmosferu i fenomenalnu instrumentaciju ali i dodati kompleksniji koncept albuma. S momcima smo razgovarali preko maila te su nas često i iznenadili svojim odgovorima na moja, pomalo naivna pitanja.

Opširnije...

TRUSTYJEV GLAZBENI VODIČ: 13 bendova i glazbenika koji bi za svoje i opće dobro pod hitno trebali prestati s radom

Opširnije...

Kada je Steven Tyler, shvativši valjda napokon da su mu grudi postale znatno veće od kćerinih, nedavno objavio oproštajnu turneju i umirovljenje Aerosmitha bila je to sjajna, ali nažalost rijetka vijest te vrste. Precijenjeni bend, koji već milijun godina živi od tri suvisla albuma iz sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća te nekoliko hitova iz početka devedesetih, odavno se pretvorio u besmislenu karikaturu, a najavljeno umirovljenje, premda zakašnjelo, najbolje je što je svijet od njih čuo u posljednjih 20 i kusur godina. Uključujući glazbu, naravno.

Nažalost, Aerosmith su tek iznimka u moru precijenjenih bendova i glazbenika čije su muze odavno presušile ili ih nikada nije ni bilo i čije je postojanje na sceni već godinama prilično besmisleno premda svi ti nekad neliki i važni glazbenici, a danas olinjali gnjavatori uglavnom imaju svoje vojske obožavatelja čiji je glazbeni ukus i interes zahrđao baš poput njihovih idola i koji ništa drugo ne priznaju jer "koja su to kola bolja od Moskvića". Ovaj je popis, razumije se, posve osoban i subjektivan. Na njemu su oni koji imaju neku ozbiljnu karijeru, postigli su baš velik uspjeh ili su po nečemu zadužili glazbu, pa zato tu nema beznadnih i nebitnih udava poput The Whitesnake, Billyja Idola ili Justina Bibera za koje se podrazumijeva da tu spadaju, ali koji nikada nisu ni trebali postojati. Teško je jedino bilo odabrati samo 13 "suvišnih" pa su neki poput The Prodigy, Simple Minds ili Green Day možda i neopravdano ostali na klupi za rezerve, a kralj svih besmislenih bezveznjaka i blefera David Guetta nije se kvalificirao jer uopće nije glazbenik. Na listi su neki sjajni glazbenici koje sam nekada jako volio i za koje mi je žao vidjeti u što su se pretvorili, kao i oni koje sam oduvijek smatrao bezveznjacima na čije je slušanje šteta trošiti vrijeme i uši. Zato, no hard feelings...

Opširnije...

REZIME INMUSIC FESTIVALA 2016: Od nekad sjajnog festivala ostali su samo blato, redovi za pivo i prerijetki dobri nastupi

Opširnije...

Nastup Wilca bio je jedini magični trenutak, PJ Harvey je bila očekivano dobra, My Baby i Kawasaki 3P bolji od očekivanog, a Gutterdämmerung je bio čisti debakl

Nakon tri više ili manje problematična dana, završio je 11. INmusic festival pa ako je kriterij za ocjenu njegova uspjeha kvaliteta minglanja, bondanja i španciranja, može se reći da je bilo uspješno. Na žalost što se tiče programa i ponude glazbe nastavio se višegodišnji trend srozavanja. Nerazumna i preambiciozna želja da se festival koji ima „mesa“ za jedva dva dana na silu pretvori u trodnevni rezultirao je najslabijim i najdosadnijim INmusicom do sada, premda je ovogodišnji line-up na prvi pogled obećavao puno više od prošlogodišnjeg.

Dobro, na neke stvari kao što su smrti i otkazi izvođača, što već pomalo postaju pravilo, nije moguće utjecati, ali kiša koja nemilosrdno jarunske livade baš svake godine pretvori u kaljuže znak je da i nebo plače jer vidi kako se slaže festivalski program i da se INmusic pretvara u kvalitetom već prilično srozani i sve manje zanimljivi novosadski Exit.

Opširnije...

ČUTURA U RIMU NA SPRINGSTEENU I YOUNGU: Događanje naroda na Circusu Maximusu i vječna magija starog hipika

Opširnije...

Young je bio sjajan, a Springsteena sam vidio i u boljim izdanjima, ali njegovi su koncerti sada ponajprije mjesto okupljanja i širenja dobrih vibracija pa to i nije važno

Prošli vikend, onaj vikend prije osam dana, pohodio sam Rim, gdje sam gledao i slušao koncerte Neila Younga i Brucea Springsteena. Već sam o tome nešto bio i napisao u jednom drugom mediju, ali imam 'feeling' da nisam napisao sve, a uz to mi je 'okidač' za novi tekst bila mala razmjena poruka s jednim našim košarkašem – da baš ne spominjem ime – koji je taj prethodni tekst pročitao i referirajući se na Springsteenov koncert javio se s 'vjerojatno ste tražili termin religijsko iskustvo', dragi dečko još mi se uvijek obraća s 'vi', dodajući i da je protekle godine vidio tri Bossova koncerta. Znani glazbeni kritičar i komentator Saša Dragaš je Springsteenove koncert kategorizirao kao 'religijsko iskustvo', tu je paralelu tražio i našao taj košarkaš s kojim mi se životni putovi stalno dodiruju.

Opširnije...

SPRINGSTEEN U MÜNCHENU: Zašto jednom (ili pet puta) u životu treba vidjeti Brucea Springsteena

Opširnije...

Postoje one dosadne liste „X stvari koje morate napraviti prije nego što umrete“. Svašta se u njima zna pročitati i za hrpu njih ti treba par tisuća eura ili barem par tisuća kilometara puta pa većina odustane već nakon prve. No, recimo, svatko tko imalo voli glazbu i život općenito, a pritom ima i nešto emocija u sebi, za života bi stvarno trebao otići na koncert Brucea Springsteena. I nije to nikakva floskula. To je jednostavno jedno od najfascinantnijih glazbenih iskustava koja se na ovom svijetu, ili onome što je od njega ostalo, još mogu doživjeti.

Opširnije...

SUPERUHO FESTIVAL, PRIMOŠTEN 2016: Totalni vodič kroz program ljetnog festivala s glazbenicima, a ne DJ-ima

Opširnije...

U moru jadranske ljetne elektronike, od one bezvezne, bezvrijedne i cajkaški seljoberske s Ultre, do dobre ili čak jako dobre na festivalima što ih stranci rade za strance, kao što su Dimensions, Outlook i Seasplash, kao neki uljez pozicionirao se SuperUho festival Mate Škugora, jedan od onih gdje živi ljudi doista sviraju instrumente i to one prave pa čak i pjevaju vlastite pjesme.

Škugor je svoju ljetnu festivalsku priču započeo 2011. godine prvim Terraneo festivalom u rodnom i do tada kulturno mrtvom i zapuštenom Šibeniku, da bi nakon izlaska iz te priče koja je završila prilično tužno, 2014. također u Šibeniku, ali ovoga puta u samom središtu grada, pokrenuo SuperUho festival.

Zahvaljujući njegovom ugledu i prijateljstvu Mati su uz niz vrlo zanimljivih imena na festivalu za smiješnu cijenu tri dana svirali The National koji su već tada bili headlineri na Primaveri u Barceloni gdje ih je gledalo 40-ak tisuća ljudi. No, kako to obično biva u provincijskim sredinama, stvar se nakon dva izdanja festivala zakomplicirala, lokalne vlasti su digle ruke od svega i njegovo je treće izdanje postalo upitno, a onda se kao spasitelj pojavio Stipe Petrina i pozvao Matu da SuperUho prebaci u Primošten što je ovaj i učinio.

Opširnije...

REZIME REFLEKTOR FESTIVALA 2016: Bio je to dobar festival sa sjajnim nastupima i još jedno bacanje bisera pred svinje

Opširnije...

Nastupom Jonathana koji su pred svojim najupornijim i vrlo raspoloženim navijačima svirali do duboko u noć sa subote na nedjelju, završio je prvi Reflektor festival. Premda ga činjenica da Tvornica kulture nije bila puna, unatoč odličnom line-upu i povoljnoj cijeni ulaznica, smješta u već sve duži zagrebački serijal pod egidom „biserje pred svinje“, Reflektor je bio dobar festival, u potpunosti je ispunio očekivanja i bila bi velika šteta da ne zaživi.

Reflektor festival imao je nesreću da je već na prvom izdanju morao tražiti kompromise, a taj kompromis izrealizirao se prebacivanjem festivala s platoa Tuškanac u Veliki pogon Tvornice kulture, mjesto koje smo s vremenom naučili podjednako voljeti i mrziti. Premda bi nam definitivno bilo draže da je Reflektor nastavio tradiciju Gričevanja i time ispunio naporne i vruće ljetne dane i večeri, nije ni ovo bilo loše, dapače, bilo je odlično.

Opširnije...