PUBLIC SERVICE BROADCASTING U TVORNICI: Fantastičan nastup koji je zasjenio sve viđeno ove polusezone

Opširnije...

I tako, mic po mic, prohujala je već polovica nikad bogatije zagrebačke jesenske koncertne ponude. Bilo je tu i loših i manje dobrih i sasvim pristojnih koncerata. Mark Lanegan je recimo u prvoj polovici svog nastupa bio briljantan, da bi neshvatljivo sve to prilično palo u drugom dijelu, ali se uspio isčupati odličnim bisom. Koliko je pametno slaganje set liste važno, sjajno se moglo vidjeti na primjerima Lanegana i Nicka Cavea koji sve nastupe na aktualnoj turneji započinje davežom dugim 20-ak minuta odnosno četiri uvodne pjesme, međutim, kasnije to sa starim zicerima bitno živne i digne se, pa se nitko ne sjeća daveži i zijevanja s početka priče. Lanegan, pak, svoj davež publici priušti u drugom dijelu nastupa, što je obično put u propast, ali na sreću on je toliko dobar i uvjerljiv uživo, da se može i iz toga izvući dojmljivom završnicom.

Opširnije...

NADOPUNJENI VODIČ KROZ KONCERTNU POLUSEZONU: Sve što vrijedi vidjeti i čuti u nikad bogatijoj klupskoj ponudi

Opširnije...

Izuzetno bogata jesensko zimska klupska koncertna polusezona u punom je pogonu. Od najiščekivanijih, do sada viđenih koncerata vrijedi izdvojiti briljantne Public Service Broadcasting, ukupno gledajući prilično dobar nastup Marka Lanegana čiji dojam ipak nije bitno narušio pad tempa u drugom dijelu koncerta, odnosno traljavo složena set lista te tradicionalno neuzbudljive Fleet Foxes koji ponovno nisu uspjeli zvučati bolje od jedva prosječnog metiljanja. Lijepo je i da su Tram 11 napunili Dom sportova, ali ruku na srce, gotovo sve što se inače može čuti na hip - hop festivalu Drito iz Tvornice, uzbudljivije je i bolje od opusa uskrsnulih zagrebačkih rap prvoboraca, baš kao što je i General Woo u kasnijim solo radovima daleko nadmašio svoje početke u Tram 11. Ovo je izbor najzanimljivijih, uglavnom klupskih atrakcija koje svakako treba vidjeti i čuti. U ovom vodiču nema nekih razglašenih bendova poput The Cardigansa, Toto ili Mando Diao, jer to je otužna priča iz rubrike kucamo na vrata zaboravljenih asova u kojoj nema apsolutno ničega vrijednog osim nostalgije i prčkanja po staroj slavi. Dobro, kod Totoa nema čak ni toga, a Mando Diao koji će svirati na Velesajmu u veljači, snimaju doduše redovito albume, ali to zapravo malo koga više zanima i daleko je od nekadašnje razine pa također spada u priču o kucanju, vratima i zaboravljenim asovima. Nema, razumije se, ni mega popularnih bezveznih regionalnih udava poput S.A.R.S.-a i Dubioze koji će zauzeti Halidovo mjesto i publiku u Lisinskom odnosno Areni, a nema ni Kraftwerka u Ljubljani jer to je ipak, koliko god bila vizualno atraktivna, tek slušaonica, a ne koncert. Uvijek postoji mogućnost da je netko u vodiču nehotice zaboravljen, kao što je bio slučaj s odličnim Auf Wiedersehen, a otkrijemo li takve, naknadno će biti ubačeni. No dobro, da vidimo što se uopće nudi i što ima novoga u ponudi:

Opširnije...

PET SHOP BOYS 12. KOLOVOZA U ZADRU: Najinteresantnije i najatraktvnije što Dalmacija nudi uz SuperUho i požare

Opširnije...

Sve je počelo još u kolovozu 1981 godine. Dvojica mladića, zaljubljenika u rap i plesnu glazbu srela su se u dućanu elektroničke opreme u londonskom Chelseaju. Razmijenivši stavove o glazbi, shvatili su da imaju isti ukus te ubrzo oformili duo, koji se u početku zvao West End. Prema njihovom omiljenom londonskom kvartu ime je dobio i jedan od njihovih prvih singlova - "West End Girls", koji odmah postaje plesni hit u nekoliko zemalja. Neil Tennant, dotad glazbeni novinar koji je intervjuirao razne zvijezde, i Chris Lowe, nesuđeni arhitekt, mijenjaju ime u Pet Shop Boys te postaju planetarno poznati. Suprotno uvriježenom mišljenju, dvojac se nije upoznao u trgovini kućnih ljubimaca već u prije spomenutom dućanu, a ime su odabrali jer su njihovi prijatelji radili u stanovitom pet shopu.

Opširnije...

Pokrenuta crowdfunding kampanja za ploču grupe Šumski

Opširnije...

Pokrenuta je crowdfunding kampanja za ploču kultnog zagrebačkog benda Šumski. Kampanja je objavljena na platformi Indiegogo na linku bit.ly/sumski.

Nakon nedavne izuzetno uspješne kampanje za izdavanje knjige o Močvari i URK-u koja uskoro izlazi, ovo je još jedan pokušaj uključivanja publike u realizaciju jednog sjajnog projekta.

Kampanjom, koja traje do 7. prosinca, planirano je prikupiti sredstva potrebna za izdavanje albuma i pokrivanje troškova kao što su studio, dizajn omota, tisak ploče, CD-a… Podržavatelji (ili jezikom Indiegogo-a "backeri") imaju priliku to omogućiti, ali i dobiti čitav iz zanimljivih nagrada ("perkova"), kao što su naravno sama ploča u vinil ili CD verziji, prethodni album benda "Ronioci" ili čak privatni koncert!

Opširnije...

POČINJE NAJVEĆI DOMAĆI REGGAE FESTIVAL: Seasplash festival ili četiri dana slavlja soundsystem kulture kod Pule

Opširnije...

Od danas, 20. srpnja, Seasplash festival se održava u štinjanskoj tvrđavi Punta Christo pored Pule i nudi četiri dana glazbe na mnoštvu pozornica. Pleše se do ranih jutarnjih sati uz najbolje izvođače iz regije i poznata gostujuća imena sa svih strana svijeta, predstavljajući cjelokupnu bass glazbu i kulturu reggae, dub, drum & bass, dancehall, ska, world glazbe, kao i raznovrsne elektronske glazbe. Uz to, i dnevni glazbeni i umjetnički program na plaži, besplatno kampiranje, kulturni i sportski program, radionice, bazar, chill out zonu te još puno toga. Seasplash je jedan od najdugovječnijih hrvatskih festivala, idealno mjesto za sve ljude dobre volje i sa željom za odličnim i opuštenim ljetnim provodom, tik uz more. Podiji su živopisni, a pozornice i kamp okruženi su prekrasnim plažama s pogledom koji puca na Pulski zaljev i Brijune. Već 15. izdanje festivala će kao i uvijek pružiti široki spektar stilova, ali uvijek s naglaskom na soundsystem kulturu.

Opširnije...

ČUTURA I DAVOR BUNČIĆ BUNA PREDSTAVLJAJU BeHaVe: Blues u kojem nema tuge i definitivno ga vrijedi čuti

Opširnije...

Ima u nas Hrvata nešto bendova i njihovih izdanja koja će – nažalost – zauvijek ostati ispod radara. Nema u njihovim pjesmama ni staremajke ni vapora, nisu dovoljno hipsteri da budu 'in', nisu ni dovoljno retro da budu 'out', pa time i 'in' za one koji preziru sve što je 'in' i vole sve što je 'out', ne mogu napuniti veće dvorane, a kad ne pune veće dvorane za njih ne čuju ni oni koji bi ih došli slušati u manje dvorane, ne rade 'soundtrackove' za filmove i serije, baš i nisu za dočeke Novih godina na otvorenome, nisu ni za korporativne evente da budu nenametljiv 'backgound' uz koji se može pijuckati i razgovarati, na svadbama se ne može pocupkivati na glazbu koju izvode, a ni vizualno nisu atraktivni – niti imaju duboke dekoltee, niti vrtoglavo visoke štikle, niti pundžice na vrhovima glava, niti putuju svijetom slikavajući se na pješčanim plažama i ispod palmi. Jbg. Jednostavno je tako. A dobri su, mame mi mile!

Opširnije...

ČUTURA O VIRTUOZIMA GITARE: Zašto obožavam gypsy swing i zašto Kukuruzović i Schäfer zaslužuju zlatne medalje

Opširnije...

Moram početi ovaj tekst informativnim uvodom. Možda nepotrebnim, ali ono o čemu ću – u širem smislu – pisati mislim da zahtijeva uvod. Ne potcjenjujem potencijalne čitatelje, ni slučajno, ali gypsy swing glazba je poput nekakvog… nekakvog … kulta, i zbog toga si mislim da je treba smjestiti u odgovarajući kontekst. Dakle, u tridesetim godinama prošlog stoljeća je belgijski gitarist romskog porijekla, djelujući u Parizu, Django Reinhardt spojio tada popularan američki swing s romskom tradicijom i obično se kaže da je upravo on stvorio novi glazbeni pravac. Od tada do dana današnjega gypsy swing, iliti hot jazz, iliti gypsy jazz iliti manouche jazz, nije se puno promijenio. Štoviše, nije se uopće promijenio.

Sam je Django napisao stotinjak pjesama, koje su ostale u repertoaru današnjih sljedbenika te tradicije, a smatra se jednim od najvećih glazbenika svih vremena, dok se Quinttete du hot club de France, u kojem je svirao s violinistom Stephane Grapellijem, smatra jednim od najoriginalnijih bendova u povijesti jazza. Kako je Django s vremenom prešao Atlantik, možemo kazati da je i prvi veliki europski jazz glazbenik – ostali jazz velikani tog doba dolazili su iz SAD u Europu.

Opširnije...

DIMENSIONS FESTIVAL, PULA: Vodič kroz svetkovinu techna, housea, diska, soula, funka, duba i ine plesne glazbe

Opširnije...

Potkraj ljeta Dimensions Festival je nezaobilazna točka za ljubitelje plesne glazbe. I ove je godine na štinjansku tvrđavu Punta Christo kraj Pule dovode najbolje od techna, housea, diska, soula, funka, duba i brojnih drugih nijansi, a line up je ponovo impresivan. Spektakularno otvorenje ponovo je u pulskoj Areni, i to 30. kolovoza uz Grace Jones, a iduća četiri dana ludilo se nastavlja na Punta Christu.

Opširnije...

WARPAINT U TVORNICI: Savršena kemija benda i publike za vrhunski tulum u uzavreloj dvorani

Opširnije...

Bila je to zapravo zajebana dvojba, otići u Ljubljanu na Pixies koji su svirali na otvorenom na veličanstvenim Križankama ili ostati u Zagrebu pa se znojiti u Tvornici gledajući Warpaint.

Pixies su klasik kojeg uvijek vrijedi vidjeti, ali nagledao sam ih se u životu, a nakon epskog debakla s dream pop prevarantina i fejkerima Cigarettes After Sex, mislio sam da treba dati priliku za popravni dream popu kao takvom i isprati gorak okus jednog od najgorih koncerata u životu.

Naravno, budući da sam dva puta uživo gledao Warpaint, znao sam da tu nema nikakve šanse za debakl tipa Cigarettes After Sex, jer premda im albumi osciliraju u kvaliteti, koncertno su Warpaint čisti zicer.

Opširnije...

THE KILLS U TVORNICI KULTURE: Besprijekoran zvuk, krcata dvorana, raspoložen bend, ali ipak ne i savršen koncert

Opširnije...

Nakon brutalnih Dillingera u Močvari zagrebačka je klupska koncertna ljetna sezona nastavljena nastupom američko britanskog dvojca The Kills u Tvornici kulture. Garažni rock s primjesama punka i bluesa kojeg sviraju Alison Mosshart i Jamie Hince sasvim je dobra terapija za liječenje ušesa ranjenih zlostavljanjem kojekakvim glazbenim smećem na jadranskoj obali, toj majci svih precijenjenih i kaotičnih turističkih destinacija i najvećoj prevari od svih zamislivih ljetnih opcija.

Opširnije...

RYAN ADAMS U TVORNICI: Nažalost, bio je to tek solidan koncert kojeg nemamo razloga dugo pamtiti

Opširnije...

Posve neobično za jedan koncert, prije sinoćnjeg izlaska glazbenika na podij Velikog pogona zagrebačke Tvornice, publika je upozorena ne da se ona čuva strobo svjetla i flasheva, već je na engleskom i hrvatskom publika kao u avionu pred polijetanje upozorena na pravila ponašanja, odnosno da ni kojim slučajem ne koristi fleševe na fotićima i mobitelima jer bi to moglo izazvati napad kod glavne zvijezde. Ryan Adams je i prije negoli je prvi put u životu kročio pred hrvatsku publiku tako dao do znanja da pozornica nije mjesto gdje se najbolje osjeća i da možda nećemo prisustvovati punokrvnom rock koncertu i sve što ga prati, uključujući tu i poželjnu neobuzdanost. Naime, u nisci demona koji su ga proganjali i proganjaju u životu ubraja se i Menierova bolest, poremećaj u srednjem uhu koji – između ostalog – može izazvati vrtoglavicu i mučninu. Unatoč tome, u publici su se našle dva pametnjakovića koji su sjedili na ušima i zbog njihovog je bljeskanja mobitelima njemu  ispred face, dva puta – ponovno vrlo neobično za jedan rock koncert – Adams na trenutak prekinuo nastup i priprijetio da će otići s pozornice. Dobro da na kraju još netko nije zazivao da izvede „Summer Of 69“, što se davno znalo događati dok ga je krajnje neupućena publika znala mijenjati s Bryanom Adamsom. No, kako su se stvari kasnije odvijale, odnosno kakav je repertoar na svojoj hrvatskoj premijeri ponudio, možda je i trebao.

Opširnije...