hotel_izvana2.jpg

Na Baliju ćete naći neke od najboljih hotela na svijetu. Horde turista, najviše kineskih i japanskih, u milijunima godišnje obiđe Four Seasons, Bulgari, Sheraton, Alila Villas, Ayanu…Nije im problem platiti stotine dolara za noć, samo da omirišu Otok Bogova. Oni koji dolaze sa svrhom, obično su ovdje zbog joge, masaža i nevjerojatnih spa paketa - luksuznog zdravstvenog turizma. Daleko je to od našeg poimanja toplica premda je već i Hrvatska odmakla od bazena s klorom, jednog fizioterapeuta na sto ljudi i konfekcijskog doručka za zaborav.

Ovdje to ima jednu sasvim drugačiju dimenziju, a to je ona spiritualna. Jedan dan u hotelu koji misli na vaše zdravlje je toliko drugačiji da se mogu opustiti i oni koji nisu zaljubljenici u zdrav život, jogu i spiritualnost - poput mene.

Impresivni interijer hotela
Impresivni interijer hotela
Hotel Tugu teško da ćete naći u popularnim brošurama i turističkim vodičima, iako se smjestio uz među surferima izčitavog svijeta vrlo popularnu Canggu plažu i još popularniji klub Old Man, gdje redovno partija sav turistički i hipsterski svijet tog dijela otoka. Hotel je sav mističan i bajkovit, a misija mu je suvremenim gostima predočiti stoljetnu indonežansku tradiciju umjetnosti, gozbi i najboljih zamislivih spa tretmana.

Da, ovdje u muzejskoj atmosferi doslovno možete jesti ono što su jeli indonežanski kraljevi prije nekoliko stoljeća. Ili si naručiti tretman kakve su imale indonezijske princeze. Sve u duhu prohujalih vremena.

Kad uđete u lobby hotela, kao da začujete vuuuuuš - prebačeni ste u neko minulo stoljeće. Možda zato jer je većina predmeta stara doslovno stotinama godina.

Naime Anhar Setjadibrata godinama je sakupljao dijelove hramova, relikvije, slike, kipove, figurice i ostale vrijednosti po Javi. Sve dok jednoga dana njegova žena nije rekla - ili ja ili ta stara krama! Pa je čovjek lijepo otvorio hotel u gradu Malangu na Javi i sve stvari premjestio u njega. Nazvao ga je “Tugu” što na indonezijskom znači spomenik. Kad je i on postao premali za sve predmete, otvorio je još jedan, a danas ih ima četiri i svaki je krcat antikvitetima poput rijetkog muzeja. Ima toliko sitnica i svaka ima neku svoju priču, da ne znate gdje biste prvo počeli.

Ja sam počela sa popodnevnim čajem. Divna engleska tradicija gdje se čaj, sendviči i kolačići služe u pet popodne da netko ne bi umro od gladi između ručka i večere, sve više uzima maha u hotelima na Baliju. Nemam pojma zašto su to usvojili, ali gosti su zbog tog običaja potpuno poludjeli od sreće.

U društvu s glavnom kuharicom  Soelastri
U društvu s glavnom kuharicom Soelastri
Bila sam luda i ja, ali od živaca, jer sam još u pola pet bila zaglavljena u prometnom kolapsu Balija, negdje na Sunset Roadu, na pola puta do Canggua, a čaj se već krčkao i čekao me. Tisuće skutera zajedno s mojim guralo se da pretekne aute na semaforu i nađe što bolju startnu poziciju. Od moje kuće na samom jugu Balija, kraj plaže Balangan, pa do plaže Canggu i Tugua trebalo mi je “samo” dva sata. Za 30 kilometara!

U sudačkoj nadoknadi uspjela sam uletjeti na čaj i divne kolačiće od vanilije, kokosa i voća posluženim na lišću od banane. Svatko tko dođe tako jadan poželio bi ono što nude - masažu dobrodošlice. U pola sata izmasiraju vam glavu i ramena ili nožice da dođete k sebi. Gotovo svaki hotel koji u ponudi ima spa tretmane, nudi ovu divotu.

Taman sam stigla u jedan četvrtak kad imaju kulturne večeri uz tradicionalne balinežanske plesove i domaću klopu. Nju i dan danas sprema iskusna glavna kuharica Soelastri. Ima 67 godina i kuha od svoje petnaeste, ali još joj ne daju u mirovinu - toliko je dobra.

Ruke su joj skroz žute od kurkume koje stavlja u jela, a sitna je i mršava poput štapića, jer, naravno, najviše od svega voli rižu. Kaže da bi rado gledala televiziju i čitala novine - kao i svi umirovljenici - ali naprosto ne stigne. Jer samo Soelastri zna pripremiti tradicionalna jela kao što su Ikan Gurami Bakar Bumbu Ketumbar ili slatkovodna riba tilapija u korijanderu, kurkumi i crvenoj paprici sa lalapanom ili sirovim krastavcem, mahunama, salatom i paradajzom.

Tu je Pepes Tahu dan Jamur ili marinirani tofu u gljivama i banana lišću, a Soelastri majstorski sprema i Sate Gapit Ikan Terong Kelapa ili prevedeno, ražnjiće od ribe sa patlidžanima mariniranim u kokosovom mlijeku kao i Perkedel Kentang Dengan Daging ili javanski kolač od mljevene govedine i krumpira, koje su uveli još nizozemski kolonizatori, jer Indonežani nikada ne jedu krumpir.

Zdravija varijanta doručka iz bogate ponude
Zdravija varijanta doručka iz bogate ponude
Ali kad živiš dugo u Indoneziji, onda ti sve ovo više i nije naročito napeto, pa sam kao pravi europski seljo naručila pohane lignje i neku salatu od kvinoje i radiča (na meniju, naravno, nema nečeg tako nezdravog kao što je pommes frittes). Skoro su mi suze došle na oči kad sam zagrizla u ukusne i mekane kolutiće, podsjetilo me to na sve one divne ručkove petkom kad je u Hrvatskoj lignja najčešće nacionalno jelo u tom "ribljem" danu.

Ako sam već zaribala za večeru, jutro sam započela po svim pravilima zdrave prehrane - svježe cijeđenim sokom od jagoda, voćem i žitaricama. Ali onda sam još ubola i pečena jaja, košaricu peciva, kruh i pekmez. Doručak nema rok trajanja. Možeš ga naručiti u sedam ujutro, u podne, u tri popodne ili sedam navečer. I to gdje god poželiš. Ja sam svoj pojela negdje oko pola dva, jer sam se nenavikla na svu silinu programa na telki i presretna zbog HBO-a u sobi, probudila iza podneva.

Kad sam malo došla k sebi, naručila sam se na spa tretman, jer njihov Djamoe Spa obećava da će vas povezati sa tajnama drevnog, mističnog Istoka. U ponudi su masaže, koje su u Indoneziji i na Baliju bile “in” stoljećima prije nego što se udomaćio fensi naziv spa. Nude totalno arhaične masaže, koji još rijetko gdje imaju Indoneziji. U svaku je ukomponiran i element spiritualnog, a bitni su i mirisi i ulja koja se upotrebljavaju.

Frangipani, tropska magnolija, jasmin ili ylang ylang su u ponudi, kao i organsko kokosovo ulje. Po preporuci biram masažu naziva Jivananda Healing.

Po mene dolazi terapeut Gede s kojim prvo meditiram pola sata.

Tipična soba u hotelu Tugu
Tipična soba u hotelu Tugu
- Zaklopi oči i gledaj unutra između očiju, u nešto što zovemo treće oko - kaže mi on dok pali mirisne štapiće. Nakon toga slijedi ayurvedska masaža, za koju se vjeruje da je najstarija terapija s iscjeljujućim učinkom. Kažu da čuva tijelo, srce i dušu od bolesti i produljuje dugovječnost. Najbolje od svega je što traje dva sata! Gede prolazi svaki mišić na tijelu i na kraju mi lijeva čisto kokosovo ulje na “treće oko” jedno pet minuta.

Nisam sigurna jesam li se nešto produhovila nakon tretmana, ali da sam se osjećala maksimalno opušteno, gipko, imala glatku kožu i kosu i divno mirisala - apsolutno da! Da idem svaki dan, sigurno bih živjela sto godina!

Ovakva vrsta odmora gdje se zdravo jede, masira, može vježbati joga, sve više uzima maha u turističkoj ponudi, ne samo Balija. Nije teško zaključiti da pomaže u tome da ostaneš dugovječan i sretan. Jedina je kvaka u tome što je nešto skuplje nego u toplicama, cijena noćenja je od 3200 kuna naviše, ali nanese li vas put na Bali, ovo definitivno vrijedi probati…