Angkor_Wat2.JPG

Kad sam kretala u avanturu po jugoistočnoj Aziji najviše me veselio put u Kambodžu. Konačno ću vidjeti Angkor Wat, nešto što je na mom „bucket listu“ već dugo, dugo vremena. I zaista, Kambodža ne samo da je ispunila sva moja očekivanja već me oplemenila i promijenila moj pogled na život svojom bogatom poviješću i predivnim ljudima. To je mjesto koje vas unatoč strašnom genocidu počinjenom ne tako davno može naučiti pravim ljudskim i životnim vrijednostima.

SIEM REAP: Neodoljiva atmosfera i hramovi Angkora

Angkor Wat: Svitanje koje ostaje zauvijek u sjećanju
Angkor Wat: Svitanje koje ostaje zauvijek u sjećanju
Čim sam sletila u Siem Reap i uzela tuk-tuk (motor rikšu) do grada kako bi našla neki smještaj znala sam da ću se zaljubiti u ovo mjesto. Po makadamima se ljudi voze na motorima i tuk-tukovima, auta ima veoma malo, životinje i djeca trčkaraju okolo, a miris kambodžanske kuhinje širi se po cijelom gradu. Onako kao što me na prvu osvojio laoški Luang Prabang tako su me na prvu osvojili i osmjesi ljudi i atmosfera Siem Reapa.

Sljedeća dva dana provela sam u hramovima Angkora. Arheolog u meni se probudio i skakala sam s kamena na kamen, penjala se na vrh svakoga hrama, istražila svaki kut ruševina s toliko entuzijazma da bi posramila i Laru Croft i njene Tomb Raiderske vještine. Činjenica da ove ruševine posjećuje tisuće i tisuće turista neovisno o sezoni govori o tome kako je to zaista vrijedno vidjeti. Ljudi se bude u četiri ujutro kako bi u pet vidjeli izlazak sunca nad Angkor Watom, i iako će vas iživcirati tisuće bliceva i naguravanje turista, takav prizor nikada se ne zaboravlja.

Jednodnevna ulaznica u hramove Angkora koštat će vas 20 dolara, a trodnevna 40 $. S obzirom da tamo ima toliko toga za vidjeti preporučam vam da ipak odvojite više od jednoga dana. Fora je iznajmiti tuk-tuk na cijeli dan (13-15 dolara), jer su hramovi raštrkani i hodati od jednog do drugog po tom suncu moglo bi ubiti vaš entuzijazam. Dvokreventu sobu u Siem Reapu možete naći već za 7-8 dolara, a jedan Amok - fantastičan tradicionalni riblji curry možete pronaći već za 3 dolara.

BATTAMBANG PROVINCIJA: Sela koja vam mijenjaju život

Nasmijani dječak iz siromašne obitelji proizvođača ovitaka za spring rolls
Nasmijani dječak iz siromašne obitelji proizvođača ovitaka za spring rolls
E sad ,ako vam je dosta hrpetine turista koje ste morali izbjegavati u Siem Reapu, Battambang provincija je nešto što bi vam se svidjelo. Fora je u tome da trebate iznajmiti motor ili tuk-tuk i provozati se cijelom provincijom. Battambanška sela natjerat će vas da preispitate životne vrijednosti i da shvatite što je to zapravo u životu bitno. Kada provedete poslijepodne sa šesteročlanom seoskom obitelji koja živi od proizvodnje spring rolls omota i za 300 komada proizvedenih teškim radom pod suncem zaradi 1 $, a pritom vas ugoste i imaju osmjeh od uha do uha, iako s vama ne mogu komunicirati jer ne znaju engleski – zapitate se koliko zapravo za sriću triba.

Kada prošetate planinski selima i vidite kako sedmero ljudi živi u limenim polu urušenim kućicama, pa dječica istrče van iz kuće kako bi se sa vama poigrala i smijala iako ne razumiju ni što govorite ni odakle dolazite shvatite da je osmijeh nešto najvrijednije na svijetu. Kada popričate s mladom djevojkom koja radi u tvornici za 60 dolara mjesečno da bi prehranila svoju braću i sestre, a u slobodno vrijeme odlazi u knjižnicu kako bi naučila engleski shvatite koliko smo zapravo sretni što smo imali priliku provoditi tolike sati u školskim klupama.

Kad sam krenula na ovaj azijski put u mojoj glavi vladao je kaos. Brinulo me što u Hrvatskoj s visokim obrazovanjem nisam mogla dobiti posao, brinulo me kako ću i što ću dalje sa životom, brinula me okruženost negativnim ozračjem. Par dana prije leta magistra u ljekarni mi je rekla kako njeni prijatelji u Kambodži imaju sirotište i kako su se odrekli luksuznog života u Njemačkoj jer su tamo shvatili što je zapravo u životu bitno. Iako se ja nisam odrekla luksuznog života jer takav niti ne poznajem, moram priznati da sam i ja u Kambodži otkrila ne samo sebe, nego i prave vrijednosti života.

PHNOM PENH: Živa sadašnjost i mučna sjećanja

Užas povijesti: Stabla na kojima su ubijali djecu
Užas povijesti: Stabla na kojima su ubijali djecu
Glavni grad Kambodže probudit će u svakome duboke emocije. Bilo negativne jer ćete ovdje vidjeti užasnu stranu kambodžanske povijesti i saznati kroz kakve grozote je ovaj narod prošao kada je tri milijuna ljudi ubijeno pod vladavinom Pol Pota, bilo pozitivne, jer se unatoč tome grad uzdignuo i pretvorio u internacionalnu, a opet reprezentativno kambodžansku sredinu.

U zloglasnom S-21 zatvoru ili jezivim Poljima smrti u blizini grada vidjet ćete katastrofalne prizore poput stabla koje je služilo za ubijanje beba (kako Pol Potova vojska nije imala novaca za oružje, bebe su ubijali tako što bi ih uhvatili za noge i udarali njihovim glavama o stablo dok ne bi umrle, a zatim bi ih bacili u jame), ili vješala na kojima bi mučili ljude. Čuti ćete priče o tome kako su vojnici rezali ljudima grkljane šiljcima sa palminih stabala, o tome kako su ljudi morali lagati o zločinima koje nisu počinili kako bi bili samo teško kažnjeni a ne i ubijeni, o tome kako je moto Pol Potove Demokratske Republike Kampućije bio: „Kada se rješavaš trave, pazi da iščupaš i korov“ – što je u prijevodu značilo – kada ubiješ čovjeka, pobrini se da mu pobiješ i ostatak obitelji kako nebi jednoga dana tražili osvetu.

Srcedrapajuće priče pogodit će vas kao i činjenica da Pol Pot za svoja monstruozna nedjela nikada nije bio propisno kažnjen te je umro kod kuće, nakon što je samo godinu dana bio u kućnom pritvoru, ili da četiri od pet Pol Potovih pomagača osuđenih za zločine protiv čovječanstva dan danas ne priznaju da su učinili išta loše.

Pauci, crvi, zmije, neki su od lokalnih specijaliteta
Pauci, crvi, zmije, neki su od lokalnih specijaliteta
No, onda ćete se vratiti u srećom normalnu sadašnjost i  prošetati tržnicama toga 1,5 milijunskog grada, posjetiti kraljevsku palaču, posjetiti brojne dojmljive hramove, možda čak postati budist (nisam sigurna da li sam sada budist jer ne razumijem kmerski jezik ali u jednom hramu me jedan čovjek prskao vodicom i izrekao nešto držeći me za ruku kad smo sjedili pred velikim kipom Buddhe. Može biti da je rekao: „ova cura je blesava i niš ne kuži i ja bum tu sad nešto promrmljao i ona će mislit kak je to neš sveto“, a može bit da sam tada fakat postala budist).

Imat ćete priliku probati delicije sa štandova – poput prženih pauka, zmija, crva ili skakavaca (ja priznajem da nisam najveći fan ni zmija ni crva pa se nisam odvažila, al ko prizna pola mu se prašta). Ako vam je do nešto finijeg izlaska možete izaći i u neki od sky barova koji osim pogleda na cijeli grad nude i pića po bezobrazno skupim cijenama. U svakom slučaju moći ćete vidjeti kako Phnom Penh, čak i nakon katastrofe koja se nije dogodila toliko davno, diše punim plućima i razvija se u jednu fantastičnu i modernu metropolu, ne gubeći pritom svoj autohtoni kambodžanski šarm.

*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook  stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu http://nikabogdanic.wordpress.com