jordan_petra.jpg

Putovanje u Jordan bilo je jedno od najzanimljivijih putovanja u mom životu. Hašemitska Kraljevina Jordan spada u stabilne države Bliskog istoka, ima 5,1 milijuna stanovnika, od čega 1,7 milijuna palestinskih izbjeglica, a u njemu se nalaze neka mjesta koja oduzimaju dah. Jordan svakako treba vidjeti i tamo otkriti što je to pravi Bliski Istok.

Abu Darwish džamija simbol je Ammana
Abu Darwish džamija simbol je Ammana
AMMAN – glavni grad Kraljevine Jordan po nekim je listama svrstan među najružnije gradove svijeta. Ne znam znači li to da su moji kriteriji niski, no mene je ipak oduševio. Istina bog kad sam tek stigla u Amman i kad se apsolutno svaki muškarac okrenuo zamnom, fućnuo ili viknuo – nije mi bilo ugodno, ali čim sam kupila maramu i prekrila kosu, prestala je i ta neugodnost, te sam u miru mogla istražiti grad. Rimljani su trag u ovom gradu ostavili citadelom i amfiteatrom koji su uz brojne džamije, najveća atrakcija Ammana. Kralj Abdullah I i Abu Darwish su definitivno najimpresivnije džamije za vidjeti.

Iako Jordan nije jeftin i jordanski dinar je jači i od eura, s taksistima se, kao i svugdje drugdje na Bliskom istoku, da cjenkati pa će vas odfurati s jednog kraja grada na drugi za 2-3 dinara. Ono što je meni bilo najljepše u Ammanu je pojesti neki tipični lokalni obrok za vrijeme molitve kada se čuje pjesma s minareta – boljeg ugođaja nema! U Jordanu se jako dobro jede. Najpoznatije tradicionalno jelo je mansaf, janjetina u umaku od jogurta poslužena s rižom, a popularne su i razne vrste kebaba, te varijante pečene, pirjane ili na roštilju pripremljene piletine i janjetine kao i jela s mljevenim mesom. Povrće se priprema na bezbroj načina, a vrlo se često puni rižom ili mesom. Sve se priprema na maslinovom ulju. Ako vam je pak do noćnog provoda istražite Rainbow street – glavnu „birc ulicu“ i pušite nargilu kao pravi lokalac.

Manastir uklesan u stijenema Petre
Manastir uklesan u stijenema Petre
PETRA – ne ona Ivanova frendica s faksa, nego jedno od svjetskih čuda – napušteni grad, nekadašnja prijestolnica Nabatejaca. Grad doslovno uklesan u ogromne planine – helenističkog stila, sa apsolutno fascinantnim vodovodnim sustavom, nešto je najljepše što sam u životu vidjela. Iako će vas ulaznica za jednodnevni posjet izaći 60 eura, plus smještaj i hrana – vrijedi svakog centa! Svaka čast današnjim arhitektima i umjetnicima – ali tim ludim Nabatejcima koji su uklesali građevine u planine stvarno nema premca! Ne znam je li impresivnija riznica, grobnica ili rimsko kazalište ali znam da sam na dan koji sam provela u Petri izrekla: „wow“ više nego ikada u životu.

Najsmješnije je što Petra, iako napuštena ima svoje lokalce koji žive od toga što su dofurali 3 deve i 2 magarca tamo i nude ih turistima kako nebi morali previše hodati, i kako bi se pofotkali sa životinjama. Ali koliko god je Petra ogromna (mislim da sam hodala 10ak sati da bi većinu toga vidjela) nipošto nisam htjela sjesti na jadnog magu kojeg tuku žičanim šibama kad odluči da je preumoran i ne može više tegliti turiste. Vidjela sam puno prekrasnih mjesta nakon Petre no mogu reći da me još ništa nije uspjelo impresionirati kao to svjetsko čudo. Čak ni to što sam po zanimanju arheolog ne igra tolku ulogu – Petra će oduševiti svakog – imao 5 godina ili 50, bio zubar ili vlakovođa.

WADI RUM – iliti „Dolina mjeseca“ je pustinjsko područje na jugu Jordana prepuno prirodnih špilja, lukova i litica. Iako smo mi samo prošli kroz tu pustinju fora je da postoje beduinski kampovi u kojima možete prespavati. Umjesto hotelske sobe tako ćete iznajmiti šator, umjesto šampanjca popiti prefini beduinski čaj, umjesto noćnog života u nekom klubu s glasnom muzikom i reflektorima, osluškivat ćete tišinu a vaš reflektor biti će nebo prepuno zvijezda.

Marina u Aqabi na Crvenom moru
Marina u Aqabi na Crvenom moru
AQABA – iako nije neki prekrasan grad, geografski je zanimljivo pozicioniran. Nađete li se na ulicama Aqabe naći ćete se na obali crvenog mora; pogledate li na zapad vidjet ćete Izraelski grad Eilat, pogledate li jugozapad vidjet ćete Sinajski poluotok Egipta, a pogledate li na jug vidjet ćete Saudijsku Arabiju.

Pa sad nek mi netko proba reć da to nije fantastično! Crveno more između Jordana, Izraela, Saudijske Arabije i Egipta toliko je usko da iz Aqabe možete doslovno plivati do Eilata (al nemojte baš pokušavat, sumnjam da bi se ekipa s granice obradovala da to netko pokuša), a temperatura mu nikad nije ispod 22° tako da vam je kupanac osiguran čak i u siječnju. Još jedna fora s crvenim morem je da je podvodni život fascinantan pa ako vam se da malo zaroniti ostat ćete bez daha (ne samo jer ste pod vodom, nego jer su koralji, ribice i delfini prelijepi). Tu ipak treba biti oprezan jer u Crvenom moru žive 44 vrste morskih pasa od kojih su tri opasne za čovjeka. Napadi su, međutim, rijetki.

Plutanje uz čitanje u Mrtvom moru
Plutanje uz čitanje u Mrtvom moru
MRTVO MORE – dio Jordanskog jarka i najdublja pristupačna površina na Zemlji s obalama na -418 m nadmorske visine. Sa 33 % soli, Mrtvo more je "malčice" slanije od Sredozemnog mora čiji je salinitet 3 %. Tamo se nećete kupati nego plutati (dapače ful je poznato da ljudi ponesu novine sa sobom, „sjednu“ u Mrtvo more i čitaju), a kad bi i mogli zaroniti (za što morate biti iznimno talentirani) – oči bi vas pekle sljedeće desetljeće.

Ne ulazite u Mrtvo more ako imate rane ili posjekotine jer nije bez vraga izreka: „ne stavljaj sol na ranu“. Nakon plutanja možete se namazati ljekovitim blatom (e sad ja ne znam jel to fakat ljekovito il to muljaju jer im je smješno kak će se ljudi i blatom namazat ak im kažeš da je to dobro). Ja sam ipak Mrtvo more posjetila s Izraelske strane tako da više informacija o tome donosim u idućem članku: vodiču kroz Izrael. A do tada: doviđenja i do čitanja ;)

 

*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook  stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu http://nikabogdanic.wordpress.com