ČUTURA O HRVATSKIM NEDOĐIJAMA: Stvarno, zašto nikog ne zanima magija Salone, Bribirske glavice i Grapčeva spilje?

Opširnije...

Nikad nisam bio neki naročiti istraživač. Imam dosta frendova koji su za životni lajtmotiv izabrali putovanja, pa nakon tih putovanja na mapi svijeta prekriže slijedeću državu – ili dvije, tri države – i onda slušam priče iz Butana (država bez semafora!), Perua, Jordana… Jedan se popeo na Kilimanjaro, jedan je ronio s velikim bijelima u Južnoafričkoj republici (njemu sam rekao 'aj probaj biti sa mnom doma kad mi se supruga ispižđena vrati s posla, kakvi veliki bijeli'), jedan je putovao vlakom od Delhija do Jaipura, jedan je hodao Kineskim zidom, jedan je slušao Flaca Jimeneza negdje u Bronxu, kao jedino bijelo lice u publici, jedan je ronio na Velikom koraljnom grebenu, jedan je lovio marline kod Florida Keysa – ne znaš što je zanimljivije. Ali nije to za mene.

Opširnije...

BALI IZ PRVE RUKE: Ništa se na otoku ne može mjeriti s čarobnom atmosferom hotela Tugu

Opširnije...

Na Baliju ćete naći neke od najboljih hotela na svijetu. Horde turista, najviše kineskih i japanskih, u milijunima godišnje obiđe Four Seasons, Bulgari, Sheraton, Alila Villas, Ayanu…Nije im problem platiti stotine dolara za noć, samo da omirišu Otok Bogova. Oni koji dolaze sa svrhom, obično su ovdje zbog joge, masaža i nevjerojatnih spa paketa - luksuznog zdravstvenog turizma. Daleko je to od našeg poimanja toplica premda je već i Hrvatska odmakla od bazena s klorom, jednog fizioterapeuta na sto ljudi i konfekcijskog doručka za zaborav.

Ovdje to ima jednu sasvim drugačiju dimenziju, a to je ona spiritualna. Jedan dan u hotelu koji misli na vaše zdravlje je toliko drugačiji da se mogu opustiti i oni koji nisu zaljubljenici u zdrav život, jogu i spiritualnost - poput mene.

Opširnije...

AMERIČKA „WORK AND TRAVEL“ AVANTURA 2: Posao je ovdje skoro pa uživanje bez stresa

Opširnije...

Zagrebački student i novinar, Marko, tri je mjeseca u Americi radio, pa se mjesec dana ludo provodio, a sve je to usput i zabilježio. Ovo je drugi dio njegove priče o Americi

Montana = divljina. Već na prvi pogled vidio sam da je to sasvim nešto drugačije od onoga što sam dosad doživio. Država veća sedam puta od Hrvatske broji samo milijun ljudi. No, zato cestom hodaju jeleni, a odete li malo više u planinu, vidjet ćete i medvjede kako ulaze u dvorišta. Tamo se zaista ostvaruje ona fora iz vrtića: 'Iš'o medo u dućan...' Blago klincima!

Sam početak života u Montani nije bio lagan. U roku 43 sata, koliko je trajao put iz Zagreba, život ti se sasvim okrene. Prva velika prepreka bio je smještaj. Prvu noć proveo sam u hotelu, drugi dan je stigao cimer pa smo zajedno krenuli u potragu. No, smještaja i dalje nije bilo, pa smo spavali kod šefice. Drvena kuća u šumi. Do prve asfaltirane ceste – kilometri. Kao iz Ivice i Marice, iako šefica nije baš bila vještica. Idila. Počinješ odmah osjećati da stresa tamo nema ni približno kao u Hrvatskoj. Otprilike 8 700 kilometara dalje – čisto dovoljno da pobjegneš u pravu pozitivu.

Opširnije...

INSAJDERSKI TAJLAND: Zašto na slonovski polo turnir u Bangkoku obožava doći čitav grad

Opširnije...

Sanja je Zagrepčanka koja skoro sedam godina živi na Tajlandu gdje vodi svoju turističku agenciju. Za Trusty.hr piše o Tajlandu i  atrakcijama koje vrijedi vidjeti

Bangkok nudi čitav niz atrakcija, ali u ovo doba godine ništa nije važnije ni veće od svjetski poznatog kraljevskog polo turnira na slonovima, simbolu Tajlanda, domaćoj životinji i dragom čovjekovu prijatelju. Turnir je održan od 10. – 13. ožujka na prekrasnoj obali rijeke Chao Praya, a unatoč temperaturi od čak 35 C° nije bilo prevruće zahvaljujući povjetarcu koji je osvježavao sve posjetitelje tog jedinstvenog turnira koji privlači lokalnu elitu, ali i ljude sa svih strana svijeta.

Opširnije...

AMERIČKA "WORK AND TRAVEL" AVANTURA: Put do Montane trajao je 43 sata, ali vrijedilo je

Opširnije...

Zagrebački student i novinar, Marko, tri je mjeseca u Americi radio, pa se mjesec dana ludo provodio, a sve je to usput i zabilježio. Ovo je prvi dio njegove priče o Americi

Nisam odskočio puno s dječje razine, iako sam tortu gasio 22 puta. Svoju glavu sam oduvijek punio slikama New Yorka i ostalih gradova u SAD-u. Daleko od svakodnevice, u drugačijem svijetu. Zvučalo je pomalo nestvarno, ali uvjek sam vjerovao da ću to vidjeti.

Prvi problem zvao se, naravno, lova. Sedmica na lotu uvijek se čini super, ali čekanje na to je obično predugo i trebalo je pronaći neki jednostavniji put.  

Plan B zvao se 'Work and travel' – studentski spas za odlazak preko bare. Tri mjeseca rada, mjesec dana uživancije.

Opširnije...

LA MANGA CLUB RESORT: Španjolski luksuzni turistički raj omiljen među bogatim Englezima

Opširnije...

Koje su čudo Španjolci napravili na 21 kilometru pješčanog spruda, odnosno “rukava” što je doslovan prijevod za La Mangu te šikari na brdu u zaleđu lagune … U tome im je, doduše, pomogao Amerikanac Gregory Peters 1970. kada je pokupovao bogomdanu zemlju u blizini najveće europske slane lagune Mar Menor (malo more) pa krenuo s gradnjom resorta i od La Mange stvorio turističku meku za dobro potkožene Europljane, danas ponajprije Engleze. Baš oni sa Otoka u najvećem broju dolaze u ovu španjolsku oazu otvorenu 1974. godine koja je do američkog vizionara bila tek pusta i nedostupna šikara s predivnim pogledom na more.

Opširnije...

TINKINA INDIJA 5: Holi je kaotičan festival, ali bez tipičnih indijskih podjela i diskriminacije

Opširnije...

Od trenutka kada sam počela kuhati plan o odlasku u Indiju, Holi festival se jako često spominjao u razgovorima o tome što bih svakako trebala doživjeti dok istražujem tu veliku, šarenu zemlju. "Jao, pa taj festival kao da su za tebe organizirali! Milijun boja svugdje! Poludjet ćeš od sreće kada to vidiš!" - često su mi ljudi euforično objašnjavali... I opet sam napravila istu grešku koju radim konstantno kada mi ljudi prepričavaju njihove pozitivne dojmove. Dopustim očekivanjima da se izrode. A očekivanja su loša.

U Pushkar sam stigla vlakom iz Udaipura. Svi su me uvjeravali kako su vlakovi debelo rasprodani u Holi periodu. Shodno tome, nisam se ni planirala raspitati za dodatne opcije osim već provjerenog busa. Igrom slučaja, željeznička stanica bila je odmah pored autobusne, te sam naposljetku završila na šalteru sa kartama i nedugo zatim plaćala svoju prvu kartu za vožnju vlakom. Vlak kao takav pričinjavao je u meni određenu nervozu. Bilo koji drugi scenarij koji sadrži vlak, zvuk tračnica, vjetar u kosi i promatranje ljudskih lica u kupeu neizmjerno bi me radovao... Ali „indijski vlak“ u meni je budio samo neke negativne konotacije i strahove koji čuče negdje duboko nakon pročitanih ružnih priča o turistkinjama bijele kože koje nisu završile najsretnije u tim vožnjama...

Opširnije...

EUROPA NA BICIKLU: Kako sam otkrila i zavoljela veličanstvene staze uz Labu, Dunav i Inn

Opširnije...

Europski sistem bicklističkih staza EUROVELO čini 14 trasa ukupne duljine 70.000 km. U Njemačkoj staze pokriva mreža jeftinih svratišta i kampova za bicikliste

Prije nekoliko godina naša je mala familija ostala bez para za ambiciozniji godišnji odmor pa smo razmišljali što sa sobom tijekom dugih ljetnih mjeseci. Opcije su bile dvije: (a) uvaliti se rodbini/prijateljima na par tjedana daleko na vrućem jugu ili (b) smisliti nešto sami sa sobom u Češkoj ili susjedstvu, bez previše kruna ili ojrića. Ljeto za siromašne.

Kako je naša djevojčica upravo tih tjedana naučila voziti bicikl bez pomoćnih kotača, odlučili smo se potražiti biciklističke staze bez automobila, ono što se kaže "djeco-prijateljske" ciklo-staze. Naime, u nekom sam tračerskom časopisu pročitala intervju friško rastavljene češke celebrity gospođe koja je lamentirala nad nevjernim suprugom i prisjećala se sretnih bračnih dana kada su s djecom i prijateljima biciklirali od Češke do Njemačke. Gospođa je, između ostalog, spomenula da se od Melnika (pedesetak kilometara sjeverno od Praga) može po ciklo-stazama provozati sve do Hamburga na Sjevernom moru!

Opširnije...

TINKINA INDIJA 4: Kako sam proživjela Šivaratri festival, duhovni spektakl na obali oceana

Opširnije...

Mnogi putnici često vrijedno odrade "domaću zadaću" prije odlaska na putovanje. U slučaju da nisu dio neke turističke grupe u kojoj će se vodič pobrinuti za pripremanje i serviranje zanimljivih informacija, oni će sami imati natuknice ispisane po razno raznim bilježnicama, mapama, mobitelima... Nisam sigurna iz kojeg razloga nisam jedna od tih ljudi, budući da gotovo uvijek u posljednje vrijeme putujem u solo aranžmanu koji rijetko kad uključuje turističkog vodiča u priču.

Shvatila sam kako moja odbojnost prema "pripremi", "organizaciji" i "štreberskom pristupu" u putovanjima meni osobno najčešće ne stvara puno problema. Naprotiv, uvijek na kraju kroz spontane razgovore s lokalcima u zadnji čas pronađem slađi put i način da saznam gdje da spavam, što da jedem, zašto da rađe odem tamo – a ne ovamo i što da nikako ne propustim.

Opširnije...

ČUTURINA PUTOVANJA: Havaji su nešto najbliže mojoj predodžbi raja na Zemlji

Opširnije...

Dok mi mozak kuha na vrućini i sparini zagrebačkog asfalta u ljetnim danima – a upravo prolazimo kroz jedan od tih nepodnošljivih perioda – i po medijima ovlaš čitam bezobrazna PR-ovanja za različite jadranske destinacije pod radnim nazivima 'imamo najljepše more na svijetu', sjetim se Havaja i pomislim kako ti koji smatraju da imamo najljepše more na svijetu nikad i nikud nisu makli iz svog dvorišta. Dva puta sam, stjecajem okolnosti, bio na Havajima, i to je mjesto najbliže mojoj predodžbi Raja. Na Zemlji ili ne na Zemlji, uopće nije bitno.

Opširnije...

TINKINA INDIJA 3: Kako sam upoznajući Mumbai nasjela ljubaznom i elokventnom prevarantu

Opširnije...

Ponekad treba zanemariti savjete koji dopiru do tebe, čak i u slučaju kada dolaze iz usta iskusnih putnika kojima u potpunosti vjeruješ. Često se, na primjer, zna dogoditi da ljudi veće gradove trpaju u "Ma slobodno preskoči! Eventualno dva dana i piči dalje!» kategoriju. Jednom sam prilikom iz istih razloga skoro zaobišla Phnom Penh, glavni grad Kambodže, misleći kako je užasno bučan, naporan i dosadan. U zadnjem trenu odlučila sam mu pokloniti jednodnevnu šansu što se ispostavilo izvrsnom idejom. Provela sam u tom, priznajem, bučnom, napornom, ali ne i dosadnom gradu jedan on onih dana koji ti se urežu u sjećanje toliko duboko da srećicu koju si osjećao vrteći pedale bicikla i smijući se random ljudima na cesti možeš ponovno prizvati u bilo kojem trenutku. I osjećat ćeš je gotovo istim intenzitetom kao i onog vrućeg utorka popodne.

Pri svakom spomenu Mumbaija, bivšeg Bombaya, kojeg sam odabrala kao početnu točku moje indijske skitnje, svi koji su imali prilike iskusiti Indiju odrješito su mi recitirali već spomenutu mantru o bučnim i nezanimljivim gradovima. "Ma zbrisat ću južno prvom prilikom, vjerojatno će mi za dva dana dosaditi..."

Opširnije...