BEČKI DNEVNIK, 8.DAN: Burke i prasetina u balkanskom Ottaringu i plaže na Dunavu

Opširnije...

Lijepo je kupati se u Dunavu, ako zanemariš travuljagu i smeđu boju. Ottakring izgleda kao Beč za siromašne s mesnicama Mihajlović i halal proizvodima

Sinoć sam došla smlavljena doma, na onom trgu sa Svetim Petrom i bazenom (da, tako se zove fontana bez onog što čini fontanu, shvatila sam!) gledala sam austrijski film. Kino Unter Sternen, sa engleskim titlovima! Masa ljudi, svi su se smijali... prije toga je nastupao neki stand up komičar. Jasno da ga riječ nisam razumila, ali ekipa se tako smijala da me baš zarazilo.

Kako sam bila sva isfrustrirana od samo-maltretiranja muzejima, tako sam jučer odlučila dati sebi voljno. Ispostavilo se da je to još gore maltretiranje nego ovo, kad lijepo napraviš plan i radiš po njemu. Najprije sam upilala da moram na Alte Donau. Ajde. Kao, stari Dunav, da vidim to, a i htjela bi se okupati. A i dugo bajs nisam vozila, čitav jedan dan! Pošto mi nismo fašisti, ajmo polako iz kuće kad nam bude OK...tako da je već bilo 45 stupnjeva kad sam izašla.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 7.DAN: Samo na Dunavskom kanalu i Schwedenplatzu živi se kao kod nas

Opširnije...

Hrvatsku ovdje nitko ne spominje. Nismo im bitni. Samo na torpedu u muzeju piše Fiume. Crvena armija, međutim, i dalje ima spomenik

Jučer sam se preforsirala. U jednom danu ući u četiri muzeja, to je kretenizam. Ali tako se složilo, kao, kad ću se opet vratiti u taj kvart, daj sad kad si tu…Belvedere, gornji i donji, pa povijesni muzej, suvremena umjetnost u Quartiru 21…

Na kraju više nisam znala za sebe, sve mi se mantalo. Spustila sam se među žive, do prvog trga, tu je već bio wok kiosk, espresso za 1 euro i ekipa koja se nalakti na hot-dog kiosk i ispija pivo. Vrtila sam se oko sebe ko da mi je mozak iscurio, jednom, dva, tri puta prelazila s ove na drugu stranu i natrag, satima čekajući na semaforima: nikako naći ulaz u U-bahn. Tu je city bajk postaja, a ona je uvijek uz podzemnu…ali nje nema! Od javnog prevoza, snalazim se samo u podzemnoj.

Opširnije...

BEČKI DNEVNICI, 2. DAN Nigdje pasa, ljudi ni golubova, al je zato svuda konjska balega

Opširnije...

Tek predvečer sam otkrila kanal na Dunavu. To je čisti Dorćol, kafići koji se terasasto spuštaju prema obali, na samoj obali dolje splavovi i sve puno ljudi i života

Volim brijati sama i tako želim i ovdje. Super mi je bilo ono ljeto u Zagrebu, kad sam provela čitav godišnji u gradu, sama samcata. Divno! Tri tjedna u osmome sam šetala, obilazila izložbe i išla u kino. Jednom sam se okupala u Jarunu, za Bundek nisam stigla. Nakon toga mi to stalno fali: čitavo ljeto u mraku kina, kino Evropa i MSU, pa ljetno kino Tuškanac, ljetne večeri Teatra Exit isto vani na otvorenom, Kino pod zvijezdama na Gornjem gradu...skužila sam ovdje di imaju kino na engleskome, ali bez titlova. Ja bi radije original njemačke filmove, sa engleskim titlovima.   

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 6.DAN: Kako mi je prisjelo ljevičarenje i što mi je rekao stol u Mumoku

Opširnije...

U Beču su hoh i vašari: gužva, masa ljudi i mirisa, svi jedu i piju, ali umjesto Rozge i Grdovića, ti tu čuješ i vidiš na ekranu filharmoničare

U Beču možete na kioscima posvuda dobit kruh i paštetu, 2,5 eura. Kao u Beogradu, pun je centar tih hot dog kioskića sa kebabima, kobasicama i börecima. Jeftino i većinom ukusno. Danas sam u vrijeme ručka zbilja bila u lirskom raspoloženju. Dakle, sjedim na travi pored ulaza u Kunsthistoriche muzej, onaj na Ringu, preko puta kojeg je pljunuto isti Prirodoznanstveni muzej, sa kolonadama, konjima, lavovima, i mislim se: evo draga, otplatila si kredit austrijskoj banci, kredit u švicarcima, i sad si možeš priušiti svoj prvi godišnji u inozemstvu! Pa sa slašću smažem šparovu sardinu, onu robna marka, 0,99 eura.

Operacija jedenja sardine na javnom mjestu je nešto zahtjevnija, jer zahtijeva odlijevanje viška ulja a da se ne isprolivaš. Tako za svaki obrok pročitam novi tekst iz njemačkih novina: danas sam saznala sve o Rahelinim perikama, ona je naime Židovka, ortodoksna, a one se obriju kad se udaju.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK 1. DAN U mojem kvartu Austro - Ugarska susreće Brooklyn i Portorikance

Opširnije...

Erdinger je stanica za sve nas istočnjake: Budimpešta, Brno, Zaječar, Bratislava, Tomislavgrad. Odmah ti je jasno je da je to to: napuštene novogradnje oko ogromne ledine sa par polusrušenih kućeraka

Juhuuuuuu! Evo mee, tu, u Beču! Ovo je bolje nego što sam sanjala! Mansarda, to se u svim onim knjigama zvalo mansarda, taj stan koji mi je ostavila Nađa dok je ona na moru: Danilo Kiš, Pariz itd, mrak poetski. Ono, moraš biti baš fucking frajer i umjetnik da živiš tamo. A pored glave mi prolaze vlakovi! To je onda miks Pariza i New Yorka, pomiješale su mi se sve te knjige, Bukovski, Henry Miller, ko još? Ko zna koliko je njih sve pisalo o napijanju u vruće ljetne večeri na mansardama dok im oko glave prolaze vlakovi.

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 5. DAN: Zagreb je čistiji od Beča, ali su Bečani pristojniji ljudi

Opširnije...

Prosjaka gotovo da i nema, a ako i koji naleti to su imigranti. I nemaju izraz ovih naših kao da su na samrti

Nije baš da ništa ne znam. Eto, na primjer, jučer sam prvo dvjema Tajlanđankama (ne znam al nisu ni Kineskinje ni Japanke) pomagala da iznajme biciklu, a onda i jednoj gospođi iz Švicarske, i ne mogu si pomoći, pričam engleski, a stalno izgovaram Ojro.

Svakako te recimo osupne kad dođeš u Beč i vidiš na sve strane plastične boce, to se prelijeva iz kontejnera. Pola kune po boci bi im svakako koristilo. Ukupno je Zagreb čistiji od Beča, ali su zato Bečani nevjerojatno pristojni. Samo ja vozim po nogostupu, svi poštuju propise, propuštaju te, ne moraš se bojati da će auto dojuriti iz sporedne ulice.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 12. DAN: Kad grad nadmaši samog sebe, a ti tužna sebi mašeš za rastanak

Opširnije...

Ne, 12 dana nije dovoljno za obići Berlin niti si ispuniti sve želje. Jedna stvar se definitivno promijenila: usprkos svim tim grafitima i plakatima za Bad Religion, ne mislim više da je Kreuzberg pankerski kvart

Uoči odlaska morala sam se oprostiti s najdražim mjestima, sve od Karl Wilhelm Kirche do Alexanderplatza. Išla sam na mjesto na koje sam odvalila prvi dan, Rosa Luxemburg Platz, uz Volksbuhne, važno kazalište u kojem nisam bila jer nisu imali ništa na engleskom. Tek sam danas skužila da je na istom tom trgu i sjedište Die Linke, njemačke ultraljevice.  

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 4.DAN: Mučene djevojčice u jezivo kičastoj Albertini

Opširnije...

Gottfried Helnwein, rođen je u Beču, ali danas živi negdje između Irske i LA, svakako što dalje od Austrije. Slika tip zlostavljanje djece, u sve većim i većim formatima

Sinoć kad sam stajala na Franzensbrucku, bljeskao mi je strobo-lajt u mozgu: znate ono kad ste u disku, pa kad plešeš malo te ima pa nema? Jedna mi polovica mozga kaže da je to moje, blisko, a druga se buni, tjera taj doživljaj od sebe, želi ga staviti u ladicu "strane zemlje". Kako može, ako ti je tako lijepo, to biti mjesto izvan Bosne i Srbije, izvan prostora gdje se priča BHS, bosansko-hrvatsko-srpski? Toliko lijepo da se osjećaš kao da si oduvijek tu i da ti oduvijek pripada, ta rijeka, mostovi, svjetla, nebo. Ona ekipa koja lagano ispija pivo u polumraku na obali. Ali danas sam već prošvikala! Čak su mi i austrougari bili fajn!!!!

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 11. DAN: Rastanak uz šoping, sjajnog Toma Waitsa i odvratni buncek

Opširnije...

Prije nego odem, odlučila sam vidjeti bivše sjedište SS-a, Topography of Terror, a onda se malo baviti modernom arhitekturom, čitaj dućanima. Nevjerojatno je kakvih zgrada ovdje ima, to je poezija!    

Bivše sjedište SS-a i Gestapa pretvoreno je u impresivan memorijalni blok u blizini Check point Charliea, mislila sam da ću sate tu provesti. No brzo nakon ulaska sam shvatila: ne, dosta! Dosta mi je više muke i patnje, nacizma i logora, idem dalje! Umjesto patnje i razmišljanja o sudbini svijeta, odlučila sam dan posvetiti šopingu, po savjetima iz svog Vodiča. Kaže, svakako na Potsdamer platz. koji me ionako fascinira svojim novim neboderima, fenomenalno mi je to, ta luda moderna arhitektura. Nabasala sam na Alte Potsdamer Strasse i odlučila prvo jesti. to je ugodna malo prometna ulica sa brdom kafića i restorana između staklenih nebodera. Izaberem onaj koji je izgledao najotrcaniji: hvalili su se da serviraju izvornu njemačku kuhinju, s tradicijom od 100 godina, i sa 100 vrste piva. Pa naručim kavu, jasno.  

Opširnije...

BEČKI DNEVNIK, 3.DAN: Fašizam u Karl Marx Hofu i genijalni Dunavski kanal

Opširnije...

U parkovima je sve zabranjeno, a na stolovima kafića upozorenje gostima da budu tihi. Golubove u Beču smatraju krilatim štakorima i kažnjivo ih je hraniti

Danas je bilo skroz ludo! Išla sam do tog Karl Marx Hofa, da mu Karl Marks jebo mater, sunčanicu sam dobila! To je kao da bicikliraš do Zaprešića, sve po Ilici. Jedino šta sam se pametno sjetila ići u nedjelju, kad nema prometa. Sve je bilo prazno, a ta Helingerstadterstrasse kojom sam pičila je sva raskopana. Još na početku sam mislila da sam ga našla, ali jok, piše Swoboda Hof, a ne Karl Marx! Ajmo dalje. Dakle nakon sloma Austrougarske 1918. neko vrijeme su Austrijom vladali socijalisti i oni su izgradili niz stambenih zgrada za radnike između 1927 i 30 i neke, i to je kao prvi primjer u svijetu.

Prvo sam ušla u tu prvu, odmah na početku te jako duge ulice: čim uđeš u unutrašnje dvorište na sve strane te udaraju natpisi Verboten!! Slovima i slikama: zabranjeno igrat nogomet, zabranjeno vozit bicikl, zabranjeno rolati i još nešto? Skejtati. Roštiljanje nije zabranjeno, to kod njih ionako niko ne radi. Izgleda, fašizam je tu na snazi i kod socijalista.

Opširnije...

BERLINSKI DNEVNIK, 10. DAN: Na što sve moraš paziti u kazalištima i na ulici da ne ispadneš glup

Opširnije...

Prijevod u kazalištu vidljiv je tek od 5. reda pa je glupo kupovati najskuplje prve redove, a kod naručivanja hrane treba imati rječnik ili naučiti unaprijed kako se što zove

Kakav zajeb....Znate onu moju dramatiku s kartama za predstavu koje koštaju 50 eura? E, to je bilo večeras! odem ja sva hepi tamo u Deutsches Theater, imam lijepo sjedalo u drugom redu, „Priče iz Bečke šume“, Odona Von Horvatha. Mislim se kako sam pametna što sam platila najskuplju kartu i sjela napred, tamo gdje najbolje vidim i najviše uživam. DT je kao HNK ali duplo manje i ne toliko kičasto: znači ima sve, i crveni parter i zlatne balkone, ali bez onih cvjetića i listića, anđelčića i trubica. Kao HNK znači da oni u petom redu ne vide više ništa, moraš biti skroz naprijed da nešto vidiš. I sve pet, počinje lijepo, s bečkim valcerom, bla bla....al di je titil? Popizdila sam. Totalno. Da jebo pas Nijemcima, dala sam 50 eura jer su obećali engleski titl, kakav je ovo lažljivi Balkan?!?  

Opširnije...