DNEVNIK SVJEŽE BERLINČANKE 5: Što važno u Berlinu obići, a ne platiti ništa ili malo (2. dio)

Opširnije...

Dakle, još uvijek ste u Berlinu, ne želite previše trošiti, zanimaju vas znamenitosti i htjeli biste pronjuškati okolo. Nema problema. Kako se dosta današnjih znamenitosti vezuje uz Berlinski zid, takvih je mjesta gotovo na svakom koraku. U Ulici Bernauer - Bernauer Straße, u blizini Mauerparka (buvljak iz prošle priče) nalazi se spomen-područje Berlinskog zida Gedenkstätte Berliner Mauer.

Kako je bilo nekada, može se vidjeti već u obližnjoj stanici S-Bahna – Nordbahnhof (sjeverni kolodvor). To je naime, bila jedna od stanica koja je godinama zjapila prazna i čiji je ulaz/izlaz bio zabetoniran. O tome što se sve događalo od 1961. do 1989. godine vjerno svjedoče brojne fotografije na zgradama koje su se nalazile „ s one strane zida“. I ne samo to. Prođete li ovim velikim spomen-područjem vidjet ćete i precizno označena mjesta na kojima su se nekada nalazili tuneli, imena onih koji su pobjegli ili su pokušali pobjeći preko zida, sačuvani stražarski toranj i naravno, nekoliko desetaka metara nekadašnjeg „zida srama“.

Opširnije...

DNEVNIK SVJEŽE BERLINČANKE 4: Što važno u Berlinu obići, a ne platiti ništa ili malo (1. dio)

Opširnije...

Što posjetiti i ne platiti ništa? Kao svaki veliki grad, tako i Berlin obiluje znamenitostima za koje ne treba izdvojiti ni centa, a vrijedi ih posjetiti. Pa gdje početi? Najbolje na mjestu za koje moj kolega s tečaja, inače Francuz, veli da ih koristi kao Treffpunkt (mjesto za nalaženje koje ne možete fulati).

Brandenburška vrata (das Brandenburger Tor). Jedno od onih mjesta koje je navedeno u svim turističkim vodičima. Nekadašnji ulaz u grad danas je mjesto na kojem se često organiziraju koncerti, ispred kojega se prosvjeduje i demonstrira, na kojem se ispraćuje stara i dočekuje nova godina, mjesto na kojem su Nijemci prije nešto manje od godinu dana dočekali junake nacije, pobjednike Svjetskog nogometnog prvenstva i mjesto na kojemu su u studenome 1989. istočni Nijemci trčali u susret zapadnima.

Opširnije...

LUTANJA PO SYDNEYJU: Insajderski vodič za obilazak jednog od najljepših gradova svijeta

Opširnije...

Mirna je četiri mjeseca živjela u Sydneyu i najradije ga je istraživala vozeći bicikl. Ovo su njezine impresije o najprivlačnijim mjestima grada i okolice

Život je ponekad stvarno čudan. Nemaš novca, stalnog posla, tek nešto malo ušteđevine i nestalno mjesto boravka. I opet, uza sve to iz rodnog Zagreba dospiješ u Australiju, čudnim spletom okolnosti koje više liče na neki roman nego stvarni život. U Sydneyju sam provela četiri mjeseca i puno sam vremena provodila sama u lutanjima na biciklu. Neki dani su mi se urezali u sjećanje divljim bojama; od tirkiznog plavetnila oceana preko žute boje pijeska do krvavo crvenih zalazaka sunca iznad tamnozelene rijeke.

Prva stvar koju sam zgrabila u Sydneyju bila je bicikl. Odbačen od bivšeg stanara u dvorištu kuće koja je za neko vrijeme postala moj dom. Dvorištem je patrolirao Ian, taj nemirni pas koji nas je spasio od ogromnog štakora zaradivši pritom ogrebenu njušku. Pas koji kad mu dopizdi sam sebe prošeće kvartom. Naporan je za šetnju jer je neke trkaće rase i ludo povlači uzicu, ali zato može biti koristan kad želite brže hodati pa njegovu uzicu privežete sebi oko struka. Nisam ga morala šetati, ali tu i tamo bi se smilovala. Gazda mu je glazbenik i poprilično je nemaran.

Opširnije...

BANTIĆEV GASTRO LONDON 2: Borough Market - hedonistički raj ispod željezničkih nadvožnjaka

Opširnije...

Borough Market je londonskim kuhinjama proširio mirise maslinovog ulja, origana, ružmarina, pršuta, sireva i ostalih kontinentalnih delicija te u njih vratio najbolje namirnice s britanskih farmi

U južnom Londonu, naročito u onom dijelu bližem Temzi, teško je naći stotinjak kvadratnih metara prostora u kojem se ne isprepliće barem stotinjak godina urbane povijesti. Vremenske pukotine vrebaju doslovno na svakom koraku. Upravo ovdje, u sjeni Sharda - trenutno najvišeg poslovnog nebodera u Europi, tik do Southwark katedrale - crkve u koju je svojevremeno navraćao Shakespeare, odmah ispod kovanim viticama ukrašenih stupova viktorijanskih željezničkih nadvožnjaka, a sve zajedno kojih pedesetak metara iznad tunela podzemne željeznice - nalazi se jedan od dokaza da paralelni svjetovi ipak postoje.

Iznad, pored i ispod ove točke živi London svojim napornim tempom: u vremenskoj rupi svojim gurmanskim ritmom diše i miriše Borough Market.

Opširnije...

DNEVNIK SVJEŽE BERLINČANKE: Kako sam se (s)našla u useljeničkom Weddingu

Opširnije...

Iako mi je pisanje oduvijek ležalo, krećući ponovno iz početka, pitala sam se, kako početi priču o gradu u kojem sam već nekoliko mjeseci i na koji sada, kao njegova stanovnica gledam drugim očima? Ako ne znaš kako, kreni od početka, govorio mi je moj unutarnji glas. I tako sam krenula od početka, a početak je moja četvrt po imenu Wedding (čitaj: Vedinh).

Inače, nikada prije dolaska u Berlin nisam bila u glavnom gradu Njemačke. O tome sam samo slušala od prijatelja i mame koja je bila oduševljena viđenim.

Od pada Zida grad se jako promijenio. I koliko god neki kritizirali naglašenu multikulturalnu politiku, istina je da je grad sve ono što 70 godina ranije, nije bio. Premda, Berlin je uvijek, pa i tada bio drugačiji i ovdje, na primjer, nacisti ni na svom vrhuncu nisu imali više od 31,3 posto glasova koliko su dobili 1933 godine. Masovna podrška takvima dolazi uvijek od ruralnih tipova. Sve loše što se dogodilo, bilo slikom, fotografijom ili kojom drugom materijom, dokumentirano je na više mjesta.

Opširnije...

DNEVNIK SVJEŽE BERLINČANKE 3: Kako koristiti javni prijevoz i zašto se nipošto ne švercati

Opširnije...

U gradu s više od tri milijuna ljudi uvijek se nešto događa. Kako živim blizu zračne luke Tegel, avione čujem svakodnevno. Čujem i sirene - policijske i vozila hitne pomoći. Prečesto nažalost. U blizini je i bolnica. Jednom prilikom na pločniku smo pronašli Rusa u prilično alkoholiziranom stanju koji je pao i ozlijedio se. Zvali Hitnu, došli su za pet minuta. Ekspresno. U Hrvatskoj se ponekad čuju primjedbe na rad i brzinu Hitne, ali policija je zapravo na prilično lošem glasu. Hrvatski policajci na žalost prečesto daju povoda da ih se smatra bezobraznim, potkupljivim, grubim, nepristojnim i nekulturnim.

S njemačkom policijom do sada nisam imala posla, ali sam silom prilika ipak morala prošetati do najbliže policijske postaje. Razlog je bio gubitak novčanika, a s njim i osobne iskaznice te raznih kartica. Novca na sreću nije bilo puno.

Opširnije...

HRVATSKA JAZZERICA U PARIZU 3: Za kretanje po velegradu treba se pripremiti, a evo i kako

Opširnije...

Za curu iz centra kojoj je sve bilo na 15 minuta hoda, Pariz je, što se tiče veličine, bio veliki izazov. Kao prvo, Pariz nema centar u klasičnom smislu riječi, a da bi bilo gdje došao moraš računati minimalno pola sata - i to podzemnom željeznicom! Naravno postoje “centralniji” dijelovi grada, pritom mislim na kvartove oko Seine, gdje ima najviše restorana, butika, velikih robnih kuća, kafića, co-working prostora za slobodnjake, znamenitosti, veličanstvenih fromageries (dućani sireva), itd. No, Pariz je mnogo više od uskog središta grada i gotovo svaki kvart nudi nešto vrijedno posjeta i može biti jednako zanimljiv!

Opširnije...

INSAJDERSKI PRAG 2: Kako sam otkrila briljantnu prašku burlesku i zaljubila se u nju

Opširnije...

Kod nas u susjedstvu na praškim Vinohradima, ugao Manesove i Trebizkseho, otvorili su “Bar & Books”. Podrumski prostor sa šankom u dnu prostorije, nekoliko ne odveć intimnih separea, stolovi i stolice od tamnog drveta. Podsjeća me na kolonijalni klub britanskih gentlemena kako ih prikazuju u filmovima, nije da sam sjedila u jednom.

U samom turističkom centru Praga ima još jedan “Bar & Books”, stariji rođak ovog vinogradskog, ali sklonjen je malo sa strane pored turističkih staza, u jednoj maloj, stvarno opskurnoj uličici gdje pošten svijet ne zalazi pa se njihov baro-knjiški gost osjeća kao connoisseur alternativnih zakutaka iako je osjećaj totalno pogrešan, jer posrijedi je nimalo sentimentalna, ne daj bože socijalno osvješćena firma. Sudeći po cjeniku i ponudi, nema tamo pisaca početnika i umjetnika s budućnošću. “Bar & Books” poslužuje goste etabliranog i ne baš plitkog džepa.

Opširnije...

HRVATSKA JAZZERICA U PARIZU 2: Pariz je skup, ali postoji čitav niz načina da prođete jeftinije

Opširnije...

Pariz je prekrasan grad i to je očito kad se šetate gradom i promatrate predivnu Haussmanovu arhitekturu, spomenike, umjetničke instalacije, parkove, i skrivene vrtove koje nasumično otkrijete. Hodajući najbolje možete upoznati grad. Ja najviše volim spontano krenuti, bez ikakvog plana, i onda otkriti neka neočekivana mjesta. Najčešće zapravo naiđem upravo na prava mjesta i ona koja svi idu posjetiti. Na primjer, dogovorim se s frendicom da idemo na kavu, izađem iz metroa i shvatim da sam ispred Eiffelovog tornja, i tome slično...totalno neplanirano!

Opširnije...

DNEVNIK SVJEŽE BERLINČANKE 2: Zašto uživam kupovati na turskim tržnicama i buvljacima

Opširnije...

Subota je i u Berlinu najjači dan od „place“ ili „placa“. U Berlinu ih je nekoliko, a turska tržnica iliti Türkischer Markt u Weddingu, mjesto je na kojem se ja opskrbljujem i uživam dolaziti tamo. Umjesto „krompira, krompira, jabuke, jabuke“ tamo uporni turski trgovci viču „Angebot! Angebot!, Zwei Stück ein euro! Zwei Stück ein euro!“ ili po naški „ponuda, ponuda, dva komada za jedan euro!“. Što to nude? Pa nude svašta, važno je navući kupce povoljnom ponudom. Pogotovo ako je kraj radnoga vremena pa se žele riješiti onoga što nisu prodali. Želite li proći najpovoljnije to je u pravilu i najbolje vrijeme za kupnju.

Opširnije...

INSAJDERSKI PRAG: Kako su nekad industrijske Holešovice postale alternativno umjetničko središte grada

Opširnije...

Nataša Babić je Zagrepčanka koja živi u Pragu i radi na sveučilištu Prague College čija je suosnivačica. Za Trusty će pisati o praškim zanimljivostima, a prva je priča o Holešovicama i Paralelnom Polisu, javnom prostoru za alternativnu publiku

Praške Holešovice, sjeverni dio grada uz rijeku Vltavu, nekadašnja industrijska zona, danas je uglavnom rezidencijalna četvrt s podnošljivo visokim stanarinama, malim doseljeničkim trgovinama neobične hrane (ne šik i gourmet prodavaonicama, više ukrajinska i vijetnamska ponuda za radničku klasu) i sivim ulicama po kojima zvoncaju tramvaji.

Proizvodnja nekadašnjih manufaktura i tvornica većinom je preselila u Aziju pa stare zgrade zjape sablasno prazne. Zanimljiva arhitektura Masarykove republike, one prve predkomunističke Čehoslovačke, slavne i bogate, koja je u svoje doba spadala među deset najindustrijaliziranijih zemalja svijeta.

Oronula tvornička zdanja u međuvremenu su preuzeli developeri. Mnogi se prostori preuređuju u rezidencijalne blokove; mlađa, platežno sposobna klijentela voljna je stanovati u tzv. loftovima. U điru je retro-industrijalni dizajn, zašto ne iskoristiti prostor koji je već tamo? Jednom kada mladi profesionalci zađu u srednjovječnu kohortu, a na svijet dođu nepraktična djeca koja se kotrljaju niz stube i udaraju o čelične cijevi, svi će preseliti u predgrađa, u obiteljske kuće s vrtovima, garažama i japanskim trešnjama. Loftove će iznajmiti ili prodati mlađoj klijenteli bez djeco-bagaže. Naravno, sve to ako se gospodarska konjuktura u Češkoj nastavi kretati kao do sada, bez katastrofa i dubokih kriza.

Opširnije...