INSAJDERSKI PRAG: Kako su nekad industrijske Holešovice postale alternativno umjetničko središte grada

Opširnije...

Nataša Babić je Zagrepčanka koja živi u Pragu i radi na sveučilištu Prague College čija je suosnivačica. Za Trusty će pisati o praškim zanimljivostima, a prva je priča o Holešovicama i Paralelnom Polisu, javnom prostoru za alternativnu publiku

Praške Holešovice, sjeverni dio grada uz rijeku Vltavu, nekadašnja industrijska zona, danas je uglavnom rezidencijalna četvrt s podnošljivo visokim stanarinama, malim doseljeničkim trgovinama neobične hrane (ne šik i gourmet prodavaonicama, više ukrajinska i vijetnamska ponuda za radničku klasu) i sivim ulicama po kojima zvoncaju tramvaji.

Proizvodnja nekadašnjih manufaktura i tvornica većinom je preselila u Aziju pa stare zgrade zjape sablasno prazne. Zanimljiva arhitektura Masarykove republike, one prve predkomunističke Čehoslovačke, slavne i bogate, koja je u svoje doba spadala među deset najindustrijaliziranijih zemalja svijeta.

Oronula tvornička zdanja u međuvremenu su preuzeli developeri. Mnogi se prostori preuređuju u rezidencijalne blokove; mlađa, platežno sposobna klijentela voljna je stanovati u tzv. loftovima. U điru je retro-industrijalni dizajn, zašto ne iskoristiti prostor koji je već tamo? Jednom kada mladi profesionalci zađu u srednjovječnu kohortu, a na svijet dođu nepraktična djeca koja se kotrljaju niz stube i udaraju o čelične cijevi, svi će preseliti u predgrađa, u obiteljske kuće s vrtovima, garažama i japanskim trešnjama. Loftove će iznajmiti ili prodati mlađoj klijenteli bez djeco-bagaže. Naravno, sve to ako se gospodarska konjuktura u Češkoj nastavi kretati kao do sada, bez katastrofa i dubokih kriza.

Opširnije...

HRVATSKA JAZZERICA U PARIZU: Nije mi se odmah svidio, bila je to ljubav na drugi pogled

Opširnije...

Maja Savić hrvatska je jazz pjevačica koja je Zagreb zamijenila Parizom. O pariškim iskustvima, događanjima i atrakcijama pisat će za Trusty

Prvi put sam posjetila Pariz 1995. godine i to nije bila ljubav na prvi pogled. Iako mi je grad bio prekrasan, nisam osjetila kemiju niti mi je ostao urezan u pamćenje. Štoviše, nakon toga sam obišla gotovo cijelu Europu uspješno izbjegavajući Pariz - namjerno! Doista se nisam imala namjeru vratiti i ta pomisao me uopće nije privlačila.

Kako sam uopće prvi put dospjela u Pariz? Moj polu-brat i polu-sestra su odrasli u Francuskoj gdje su otišli sa svojom majkom dok su bili u osnovnoj školi. Otud i poveznica između mene i Francuske. Uvijek sam kao dodatni strani jezik u školi birala francuski upravo iz tog razloga, ali da budem iskrena, ni francuski mi nikad nije “sjeo” i u međuvremenu sam naučila nekoliko drugih jezika jer su mi više odgovarali. Mislim da je glavni razlog to što mi se nikad nije sviđala francuska arogancija i generalni stav ne-pričanja engleskog. Uvijek sam imala osjećaj da me gledaju s visoka i smiju se mom lošem francuskom. I tako sam Pariz stavila na stranu i živjela svoj život svugdje, samo ne tamo.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 12: Bandung - skrivena atrakcija Indonezije u kojoj obožavaju turiste

Opširnije...

Iako su svima prve asocijacije na Indoneziju Bali, Flores, Komodo... ja sam posjetila jedan grad koji nije tropska top turistička destinacija, ali ima svašta zanimljivog za ponuditi. Bandung je treći najveći grad u Indoneziji. Ima 2,5 milijuna stanovnika, a smješten je 768 metara iznad razine mora – što je super, jer dok na većini tropskih lokacija umirete od vrućine, u Bandungu ne samo da temperature nisu toliko visoke nego čak postoji šansa i za lagani povjetarac.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 13: Underground elektro scena Kuala Lumpura postoji i postaje sve bolja

Opširnije...

Glazba je oduvijek bila veoma bitan dio mog života. Stalno slušam glazbu - dok radim, kuham, čistim, hodam po gradu, a ako mi slučajno nestane baterije na mobitelu ili mi se, nedo Bog, pokvare slušalice nasred ceste ostajem izbezumljena. Iako sam u životu prošla svojevrsnu glazbenu evoluciju i različite glazbene faze: od rocka do punka (da, ko bi rekao da sam u srednjoj imala punk rock bend sa još tri curke i kakti svirala bubnjeve), moja najveća ljubav je ipak techno. E sad, kad kažeš techno nekome tko ne zna puno o elektronskoj glazbi, on će si mislit: da, da, to je ono kad puste muziku prek kompjutera i tam stoje iza pulta dok ekipa koja ne zna kaj je prava zika luduje. E, al fakat nije tak: to, kaj si svi misle – to je EDM i David Guetta i Steve Aoki i Zrće – to ni ja nemrem smislit!

Opširnije...

TINKINA INDIJA 2: U spiritualnom cirkusu Goe i Arambola nisam osjetila apsolutno ništa iskreno

Opširnije...

Jutros je ocean doručkovao moje sandale. Taman kada sam iščitavala posljednje retke Tomislavovog razgovora s Bogom u knjizi "1000 dana proljeća", val se odlučio zaletjeti puno bliže no što sam ja očekivala i krenuo pohlepno namakati dekicu lokalnog guesthousea koju sam ja prenamijenila u ručnik za plažu. U težnji da spasim knjigu i deku, poskočila sam kao da me netko upiknuo razbijenom staklenom pivskom bocom koja je odmarala par koraka desno od moje glave na užarenom pijesku arambolske plaže. Koža se usprkos zaštitnom faktoru počela crvenjeti, pa sam donijela odluku o povlačenju u hlad.

„Čekaj malo, gdje su mi sandale?“

Pogled lijevo, pogled desno – ostaci jučerašnje reggae zabave, opušak, razbijene naočale, desna kričavo roza Crocsica i otvorena tuba kreme protiv komaraca...

"Neee, neee... Kako ću sad hodati po kamenju i stjenama? Nisam ja jedna od onih što ponosno koračaju bosonogi..." - mislila sam u sebi zazivajući očajno moje narančaste Birkenstock sandale.

Uznemireno sam kružila oko dekice nervozno povećavajući radijus potrage i nakon uzaludnih 15 minuta shvatila da je more ipak prisvojilo ono što je moje tabane štitilo od porezotina i grbavih površina posljednjih pola godine.

Opširnije...

BANTIĆEV GASTRO LONDON: U Camdenu se oduvijek ludo partijalo, a sada se i sjajno jede

Opširnije...

Gotovo svakog radnog dana na pauzi za ručak razmjenjujem i komentiram svjetske vijesti s Danishom. I tako već nekoliko godina. Zvuči sasvim normalno za ljude iz moje profesije. Danish, međutim, nije kolega iz redakcije već vlasnik malog obiteljskog štanda s hranom na Camden Marketu. On je trgovac i pasionirani ovisnik o vijestima – ja sam novinar koji je postao ovisnikom njegove Roti-In-The Middle kuhinje, svojevrsne londonske inačice popularne pakistanske ulične hrane. Izmjenjujemo tako našu robu, svaki iz svoje struke, kako to i priliči trgovcima na svakoj pravoj tržnici koja drži do svog naziva.

Geo - gurmanska pozicija mog radnog mjesta zadnjih je godina bitno dobila na značaju. Barem u mojem atlasu strateških londonskih zalogajnih točaka. Dogodilo se to mimo svih očekivanja, zahvaljujući ljudima poput Danisha koji pripadaju sve brojnijoj i sve šarenijoj zajednici uličnih prodavača hrane. Rastuća globalna zalogajnica polako je ali sigurno zauzela dio Camden Marketa, tik do moje redakcije.

Opširnije...

TRUSTYJEV SKI VODIČ 4: Turracher Höhe, sjajno malo skijalište s odličnom gastro ponudom

Opširnije...

Kada se govori o najpoželjnijim skijaškim odredištima većini na pamet padaju uglavnom ona najveća i najpopularnija, proslavljena u utrkama Svjetskog skijaškog kupa ili Olimpijskih igara. Ponekad, doduše, i ona koja su iz nekog, katkada i posve neshvatljivog razloga postala opće mjesto za hrvatske skijaše premda to baš i ne zaslužuju.

Velika skijališta, ponekad međusobno povezana u mega skijaške centre imaju svoje prednosti, ponajprije u izboru i raznolikosti staza te mjesta za noćne izlaske, ali postoje tu i nedostaci u odnosu na manje i intimnije centre.

Ako doista idete skijati i partijanje vam nije najvažniji razlog za odlazak u planine, deseci pubova i pivnica vam zapravo i ne znače puno, jer umor će vas savladati dovoljno rano da ih ne stignete obići sve, a horde mrtvih pijanih skijaša koji u pancericama urlajući bauljaju po mjestu nakon apres ski ubijanja uz one idiotske techno – polka mutante, to su iritantnije što su brojčano jače.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 10: Kuala Lumpur je prijestolnica neuljudnosti jugoistočne Azije

Opširnije...

Jedna od stvari koje me ne prestaju čuditi od prvog trenutka kada sam došla u Kuala Lumpur je nevjerojatni nesrazmjer njegova materijalnog bogatstva i uljudnosti odnosno kulture ponašanja i ophođenja stanovništva. Što je zapravo pokazatelj razvijenosti neke zemlje? Znači li to da je nezaposlenost mala, da zemlja ima kapitala i da poslovne zgrade niču na svakom koraku ili treba postojati i nešto drugo?

Činjenica da veliko središte jugoistočne Azije poput Kuala Lumpura ima ogromne poslovne zgrade, da ljudi okolo hodaju u skupim poslovnim odijelima ili da je stopa nezaposlenosti mala, može značiti da je zemlja ekonomski razvijena, ali to nipošto nema veze s kulturom njezinih stanovnika. Naprotiv, u slučaju Kuala Lumpura stvari su posve suprotne, jer riječ je o gradu koji se prema svim istraživanjima nalazi pri samom dnu ljestvice mjerenja pristojnosti, ljubaznosti i uljudnosti stanovništva. Naime, u istraživanju Riders Digesta koje je obuhvatilo 36 svjetskih metropola Kuala Lumpur je zauzeo neslavno 34 mjesto, a slabije su rangirani samo Bukurešt i Mumbai. Grad se od tropske šume do važnog business središta razvio u samo nekoliko desetljeća i sve se to očito dogodilo prebrzo.

Opširnije...

TINKINA INDIJA: Avantura počinje, a dobra karma će se pobrinuti za sve ostalo

Opširnije...

Tinka je 27-godišnja beskrajno talentirana Riječanka koja putuje svijetom sama. Nakon Kanade i srednje Amerike krenula je na polugodišnji put po Indiji. Ponosni smo što će za Trusty redovito pisati o svojim doživljajima

“NEW DELHI — Five men have been arrested in connection with the alleged abduction and rape of a Japanese woman who said she was held captive for 12 days, the Indian police said Saturd…” – nisam ni dovršila paragraf, a kursor je nervozno krenuo u dijagonalnom smjeru lijevog kuta ekrana. Nakon kliktanja na crveni X kružić, zagrebački aerodrom obavještava me kako sam potrošila svojih 15 minuta besplatnog interneta.

U većini slučajeva, prije nekog duljeg putovanja, posljednje online minute koristim za slanje oproštajnih poruka dragim mi ljudima. Ovog puta, iz nepoznatog razloga, nešto me je ipak ponukalo da napokon otvorim sve one linkove koje su mi ljudi uporno slali nakon što sam im obznanila kako se spremam na polugodišnji put. U Indiju. Sama. Tvrdoglavo sam ignorirala njihove zabrinute poruke braneći se argumentom kako su mediji uvijek skloni senzacionalizmu i preuveličavanju realnih situacija, te kako u svakoj zemlji postoje oni dobri, ali i loši ljudi.

Opširnije...

NIKIN AZIJSKI REPORT 9: Tek kad oboliš u Maleziji, počneš cijeniti hrvatsko zdravstvo

Opširnije...

Putovati, istraživati i otkrivati nove destinacije i egzotične krajeve stvarno je fantastično. No što se dogodi kad nešto pođe po zlu? Kad se razbolimo, ili ozlijedimo? Tada definitivno želimo biti doma, gdje unatoč činjenici da zdravstvo nije najbolje na svijetu, imamo zdravstveno osiguranje i uslugu koja je ipak neusporedivo bolja nego u većini krajeva svijeta uključujući i Maleziju.

Opširnije...